MonthMarch 2008

Prođoh Bosnom kroz gradove

Kao što kaže pjesma čije ime krasi naziv ovog posta, tako se i dogodilo.

Dan je prolazio polako, ali je prolazio. Bilo je 27.02.2008., 20.50 kada je kretao vlak za Sarajevo. Vlak u kojem smo bili moj frend Nikola i ja. Promatrao sam (koliko sam mogao jer je bila noć) kraj kroz kojeg je prolazio sve do granice sa Bosnom i Hercegovinom, odnosno sa entitetom Republika Srpska. Tada me je uhvatio san i vlak je bez mojeg promatranja nastavio voziti dalje do Sarajeva.
6.20 ujutro, 28.02.2008. Vlak dolazi na Sarayski kolodvor, gdje nas dočekuje naš svesrdni domaćin Jimbo, koji nas je odveo u njegov stan. I tu prestaje idiličan ton. Slijedilo je 8 dana upoznavanja grada, Bosne, čevabdžinica i Sarayskog piva.

1. dan
Po dolasku u Jimbov stan krenuli su planovi gdje i kako. Preko Marindvora, dijela gdje je poznati Holliday Inn i zgrada Saveznog Izvršnog Vijeća koju vjerujem svi pamte po panoramama Saraya prije rata, dođosmo do Baščaršije. Najpoznatiji dio Sarayu za koji vjerojatno znaju svi, iako nisu bili u Sarayu, je Baščaršija. Gladni i željni Bosanskih pripravaka, okusili smo burek. NE burek sa mesom i NE burek sa sirom. Nego jedan jedini burek. Mužjaka među pitama.

Kad pogledate kakvih ima pita, dakle, burek odnosno pita sa mesom, zeljanica, sirnica, krompiruša … jedino je burek muškog roda.
Continue reading

Milicija trenira strogoću

Pjesma za ugođaj: Bajaga – Tišina

Vraćajući se sa derneka iz Orašja u ponedjeljak, dakle drugi dan Uskrsa, krenuli smo preko Bosanskog Šamca jer je na GP Županja bila velika gužva za ući u Hrvatsku. I sad do Šamca prolazite nekakva blesava sela koja se nalaze u distriktu Brčko i selo prije Šamca počinje Republika Srpska. Da se skužiti po tome što su natpisi mjesta na ćirilici.

I tako mi odgonetavamo naziv mjesta i skužimo da se zove – Tišina.

I zajebavamo se mi da sad ne smijemo pričati i tako to, izlazimo iz mjesta i meni u glavi nešto pukne da bi se mi mogli slikati kraj table mjesta koje se zove Tišina. Pitam ja druga Jimbu i Iszstvna Galicijana jesu za to i prije nego su mi rekli ja sam već okrenuo auto.

Parkiramo i počnemo namještati fotoaparate na neke timere, noćne modove (bilo je već 0:30) i ostale fine modulacije koje digitalni fotoaparati dopuštaju. Opale fotoaparati, sve lijepo, divno, standard, ali pošto je noć nisu baš slike uspjele. I sad mi ponovno nešto mrdamo po fotoaparatima kao iskusni znalci čačkanja i zajebavanja, poput majstora u “A je to” crtiću, upalim i dugačka svjetla kao da se bolje vidi kad iz suprotnog smjera dolazi policija. Policija Republike Srpske. Stane s druge strane ceste i izađe policajac, vozač, koji je dobio kodno ime Stevo-srbin, u daljnjem tekstu samo Stevo.
Continue reading

© 2019 Nedorečen sam

Theme by Anders NorénUp ↑