I opet sam bio u Beču. Napisao sam u postu da ću ići opet i obistinilo se :). Sve sam sa sestrom planirao kad ćemo opet tamo kad nam uleti njena frendica da nju vozi njen dečko u Beč (isto ide na razmjenu studenata kao moja sestra) i da li bi htjeli mi ići s njima da im pokažemo kako zaobići autoceste u Sloveniji i da joj pokažemo di šta treba po Beču (barem ove birokratske stvari koje moraš odmah napraviti) a i grad dok se ne snađe. Mislim da nije ni rekla do kraja, mi smo si već spremali stvari za Beč, hehehehe. Ipak, radi se tu o 4 dana. Smještaj … eto prvog problema. Sve sobe u sestrinom bivšem domu su zauzete do srpnja :-(, hosteli su od 35€ po krevetu, u domu di ide sestrina frendica ne možemo dobiti sobu … i šta sad. Pa jebemu sve. Ajd seka malo se raspitaj tamo kod stare ekipe pa da vidimo nešto. I uspjeli smo dobiti jednu garsonjericu pod uvjetom da ponesemo svoje deke i da donesemo bocu kruške i karlovačkog piva. A problema :-), volim kad se vrši robno a ne novčano plaćanje. Za 130kn 3 noćenja, fino dobro. Oh Vienna here we come.

Put k’o put, nema se šta pričati. Došli tamo, obavili birokraciju, smjestili kolegicu, malo prošetali gradom i odvezli nas do našeg doma. A kako je petak jelte, pa šta se petkom navečer radi nego u izlazak. A tamo se izlazi tako što se kupi ogromna količina piva pa se sjedne u zajedničku kuhinju :-). Ali nisam zato išao u Beč, nego obići još građevina koje nisam prošli put obišao pa stoga neću ni pisati o aktivnostima u zajedničkoj kuhinji (samo ću reći da je kartanje trajalo do 4-5 ujutro, kao i prošli puta).

Već sam si ja bio pripremio šta ću sve obići (šta bi sve htio obići) – Bečki muzej trajvana, pivovaru Ottakringer (naravno kupiti pivo, ne razgledavati građevinu ;-)), Karlovu crkvu i trg, flak toranj sličan onome u kojem je smješten Haus des Meres, vojni muzej i opet toranj na dunavskom otoku, Caffe Central, Michaelerplatz … ne nužno tim redom. Ispostavilo se da opet nisam imao vremena za sve i da ću opet morati ići tamo (a teško će mi pasti, hehehehe). Mislio sam da će to biti problem obići jer nismo ponjeli plan grada ali se ispostavilo da se po Beču tako lako snalaziti da plan grada i nije predstavljao problem.

Prvo što smo se dogovorili za obići je Tehnički muzej. Smješten je u blizini stud. doma gdje je smještena sestrina kolegica pa smo usput pokupili i njih. Naslikali smo se ohoho, pa ću samo izdvojiti nekoliko slika. Zanimljivo je što se većinu eksponata može “koristiti”. Znači ući u vagon, isprobati kako nešto radi na umanjenoj kopiji i tako. Kod nas kod svega piše NE DIRAJ!.

Nagledali se mi tog muzeja … jedno 3 sata smo bili unutra i odlučili pronaći nešto za pojesti. Putem vidimo mini spremište tramvaja kakvo prvi put u životu vidim … znači k’o da recimo umjesto Branimir Centra u Zagrebu imate takvo spremište … i mislim da je to puno pametnije, imati tako mala spremišta po gradu pa novi tramvaj može brzo izaći na liniju nego jedno ili dva centralna kao što je to slučaj u Zagrebu.

Nažalost nisam stigao u tramvajski muzej … iako bi se po ovoj slici dalo zaključiti da sam vidio tako nešta ;-).

Nego pojeli mi, popili pivo, šta ćemo dalje … oni bi malo do centra grada, do Stephansdoma i tako to, ja bi u vojni muzej. Ajd dogovorimo se, imamo mobitele, ode ja tamo pa kad završim im se javim i nađemo se negdje.
Krenem ja do vojnog muzeja, slikam tako malo samu zgradu, nekadašnja najstarija vojna škola, danas najstariji vojni muzej i mislim općenito muzejska zgrada u Beču …

… uđem unutra da pitam koliko para košta ova muzika kad mi lik kaže da rade do 17h. Ja na sat a ono 16:50. A uuuuuuuuuuuuuuuuu … sveca mu …. ma ništa doći ću sutra, preksutra, nije bed (i naravno nisam stigao, hehehehe).
Ništa, ajmo natrag. E da, pri dolasku do Arsenala sam malo prošetao tim dijelom jer je tamo stari Südbahnohof, najsjevernija točka Jugoslavije. Ako tamo ne nađete nekoga tko zna pričati nekim jezikom sa ex-Yu prostora, onda ste u nekoj paralelnoj dimenziji sto posto. Kako su tamo bila u biti dva kolodvora, Südbahnhof i Ostbahnhof u jednoj zgradi i oba su bila slijepa, odlučili su Austrijanci napraviti prolazni kolodvor i tako povećati broj vlakova koji može u jednom satu proći kroz kolodvor pa se ovaj stari kolodvor ruši. Ako ste slučajno vidjeli na kolodvoru u HR da piše da vlak ide za Wien Miedling, to je kolodvor prije ovoga, jer do ovoga, jelte, ne može više doći vlak ;-).

Nađem se sa ostatkom kod Stephansdoma i dogovaramo šta ćemo dalje. Sestra ide natrag u stud. dom, ovi bi vidjeli Prater. Ma kakvi Prater to ništ ne valja, ajmo na Donauturm, htio bih vidjeti kakav je pogled u sumrak sa njega. Cijena oko 5€. Ajmo, vodi nas. Prošli puta sam isto pisao o Donauturmu pa sad neću ništa dodatno opisivati, samo ću postaviti slike okolnih nebodera i UNO Citya te panoramske slike Beča. Nadivili se pogledu i popili koje pivo u restoranu. E još jedna zanimljiva stvar. Kaže taj dečko jesu ono tamo u daljini vjetroelektrane? Pa mislim si, mrak je čoeče, prvi put si gore, gdje i kako ti vidiš vjetroelektrane? I ja pogledam i pazite sad … kako vjetroelektrane imaju crveno svjetlo na sebi, a imaju isto tako i propeler s 3 elise. E kako koja elisa prijeđe preko svijetla tako se ono “fiktivno” ugasi i upali. A čovjek radi u HEP-u pa eto kako je on to odmah skužio ;-).

I s time je završio drugi dan razgledavanja i kretalo se u drugi dan izlazka u kuhinju ;-). Dok smo večerali raspitivao sam se kod cure koja nas je ugostila i njenog dečka za flak toranj u Augartenu, da bi to htio otići vidjeti. Oni mi kažu da se nema tamo šta vidjeti i da ne možeš se popeti na to, ali bi mogli sutra u Haus des Meeres u onaj veliki flak toranj, tamo lijepo vidimo morske živine a imamo i gore pogled na grad. Pa mogli bi smo … nisam prošli put bio u Haus des Meeresu jer mi je bilo skupo dati 12.5€ pa ćemo eto ovaj puta.