Eto zadnji dan godišnjeg je završio tamo gdje je i počeo – trajektna luka Split. Imao sam vremena između katamarana i vlaka za ZG pa sam odlučio upoznati i taj grad, Spalato.

U svojih 25 godina nisam imao prilike vidjeti Split. Najbliže ST sam bio za 1. zmaj kad sam bio u Trogiru. Ovo je bio prvi put da sam u Splitu. Što je još bolje, 10 dana poslije sam opet došao u Split, ovaj put na Maidene. Ne dođem 25 godina vidjeti taj grad i onda ga dva put dođem vidjeti u 10 dana :naughty:

Obilazak je počeo sa sjeverne strane Dioklecijane, iz parka u kojem je kip Grgura Ninskog.



Praznovjerni ljudi polakome se za nožnim palcem jer će se navodno ispuniti svaka želja koju zaželiš kada držiš palac. Ja sam jedino ispunio pore na svojoj ruci sa raznoraznim bakterijama koje su bile na tom palcu.

I sad logičkim slijedom obilaska turističkih atrakcija po Splitu ulazite jelte u Dioklecijanovu palaču i kroz te “kale” dolazite do Peristila…


… koji se nagrđuje kako sam čitao sa različitim kulturnim performansima. Isto tako sam čuo da je daleko ljepše kad Torcidaši pjevaju tamo pred kakvu utakmicu Hajduka nego kad su gore navedeni performansi.

Na istom tom Peristilu se nalazi i crkva Sv. Dujma koji je ujedno i zaštitnik grada Splita i Splitsko-Makarske nadbiskupije.


O crkvi nemam šta puno pisati jer se puno o njoj zna. Vjerojatno manje zapaženija ali daleko interesantnija je …


… egipatska Sfinga. Moj prijatelj, ljubitelj ostavštine JNA :sretan: mi je pričao da ju je donio Napoleon koji je donosio Sfinge po gradovima u kojima je boravio ali sam kasnije došao do saznanja da ta (odnosno te, jer ih je sve zajedno bilo 8) Sfinga potiče još od doba Dioklecijana. Sama palača je osim sa Sfingama prožeta i s drugim obilježjima istočne kulture, kao i dva natpisa o graditeljima palače koji također potječu sa istoka. Ova Sfinga, iako oštećena po sredini, je najusčuvanija Sfinga ove vrste. Porte-vase ili tip Sfinge koje nose vazu, kao što je ta na Peristilu je karakteristična po tome što između prednjih udova drži vazu. Isto tako, prednji udovi ne završavaju sa lavljim pandžama (Sfinga je ponajprije lav s faraonskom glavom, simbol suverene snage) nego sa ljudskim rukama koje drže vazu prinoseći je božanstvu. Time se simbolizira kralja u zavjetu bogovima.
Osim te očuvane Sfinge, postoji još jedna u dijelovima u podrumima Dioklecijane koji su preuređeni u muzej (nabavite IKSicu i za 10 kn uđite unutra, svakako vrijedi pogledati).


Ovo je jedna od rijetkih slika koja mi je uspjela u podrumima-muzeju. To je lijes, koliko se sjećam jednog od vladara koji je boravio u Dioklecijani.

Po izlasku iz podruma dolazimo do Splitske rive. Slike ne treba pokazivati jer sam u uvjerenju da je svatko vidio novu Splitsku rivu barem jedanput – kroz novine, TV, uživo, Internet, snove ili kroz neki drugi medij poput čarobne kugle. Mislim da ta riva može poslužiti za snimanje kakvog novog StarTreka ili StarWarsa :rofl:


Još jedna zanimljivost koja je ostala zapažena kod mene je odljev starog grada, po načinu izrade identičan onome u Ljubljani, koji sam već ranije opisao.


S rive lagano do Prokurativa, mjesta kojeg sam jedino vidio u izvedbama Splitskih ljeta koja su se prenosila na televiziji.

Sugerirano mi da još vidim glavno splitsko sastajalište, od milja nazvano “Ispod ure”.


Malo me podsjeća na zagrebačko sastajalište “Ispod sata” :belj:, samo mi je nekako starije i mnogo ljepše. Sat je valjda jedini zbog kojeg vučem poveznice.

No kako opet ne bi ostalo na kulturi koja je poznata širokim masama, u oko mi je zapala jedna umjetnička instalacija, nekako smještena između Pjace i Marmontove ulice (ja se duboko ispričavam ako sam krivo opisao gdje se nalazi) a to je …


… ovaj lijevak i ruka iznad drvenih vrata (da, i mene podsjeća na neku zmiju). To je zapravo skupljena šaka iz koje viri palac a u kojem se nalazi mlaznica sa vodom. Ideja kulturnjaka koji je osmislio ovu instalaciju je da svakih nekoliko vremena iz tog palca pišne mlaz vode u taj lijevak. Teorija je super samo što nisu računali na jednu stvar. Bura. Ona malo zajebe stvar pa palac ne piša u lijevak nego malo okolo, po nenamjernim ili namjernim prolaznicima.
Kad su to uvidjeli, postavili su nekakav senzor vjetra koji je trebao isključivati ili uključivati tu instalaciju ali se ni to nije pokazalo kako treba.
Sad ta umjetnost ne radi, a naš narod u svijetu poznat po civiliziranosti i uređenosti baca u taj lijevak smeće misleći da je to zamjena za kantu za smeće koja se nalazi pa brat bratu ni 10m od lijevka. I to čak 2 (slovima: dvije). Volim živjeti u ovako kulturno-ekološko osviješćenom narodu. :wave:

Na kraju puta, kao šlag na tortu, kao točka na i, dolazi objekt kojeg ako niste vidjeli i uslikali, ne možete reći da ste bili u Splitu. Glavom i bradom … tanananananananananannnnnnaaaaaaaaaaaaa …


POLJUD – najljepši stadion u Hrvatskoj. Nisu me pustili unutra ali i ovako sam uspio uslikati bit stadiona. Grb Hajduka. Nije da sam neki fan ili navijač, ali mislim da stadion spada u kulturu Splita i kao takvog ga treba promatrati.

Ima još dosta lipih stvari za obići po Splitu – predložio bi stari grad Salonu kraj Solina, zatim utvrdu Klis, obilazak Marjana, posjet Bačvicama … ali ima i onih ne tako lijepih nego naprotiv – žalosnih – gradski ZOO i botanički vrt gdje će te vidjeti više starih peći, štednjaka i građevinskog materijala nego pojedinih primjeraka iz flore i faune.
Vlak me nije htio čekati pa nisam imao prilike da pogledam i te znamenitosti Splita pa ću ih ostaviti za drugi puta. Sad bar znam gdje je Split i kako do njega doći :rofl:.

Kako sam nekoliko puta govorio o družini koja je bila sa mnom (a i putenamala je to sugerirala), bio bi red da kažem i koju riječ o njima. Ma zapravo bolje slika :sretan:


S lijeva na desno:
Jela – najbrži jezik u ovoj galaksiji, vjerojatno i šire. Može govoriti istovremeno do tri rečenice sa tri sugovornika.
zMaja – mala od slaje, iako nuđena istim u neograničenim količinama, sramila ih se uzeti.
Ive – od milja nazvana Ministrica zaštite okoliša. Uvijek je imala vrećicu u koju se bacalo smeće. Jedan opušak izvan vrećice i već vrišti da pucaju bubnjići. Drugi najbrži jezik u galaksiji te glavni i odgovorni urednik ovog godišnjeg odmora.
Ivooooona – tiha povučena djevojka koja se kao kuži u ove i one crkvene građevine. Bila je glavni provokator i inicijator trzavica svojom nadnaravnom moći šutnje.

Sve osobe su dale pismeno dopuštenje za objavljivanje njihovih slika :sretan:.

Pozdrav “mojim” šanericama uslikanih na bedemima Korčule, kao i svima vama.
A sad bi mogao na spavanje.