Zadnju subotu u mjesecu maju (po naški svibnju) sam prisustvovao vjenačnju dvoje ljudi koje znam duže vremena, a s nama dijele adresu blog.hr. To su Kaacha i Mr. Bob Fly.

Sama ceremonija prije vjenčanja, tokom vjenčanja i završi čin slavlja u sali su bili više nego odlični. Bili su “baš odlični”, kako bi mi to rekli :sretan:. Drugari mladoženje su dobili po neki zadatak tokom vjenčanja. Drug Čupavi Metalac je zajedno sa Jimbom služio za zastrašivanje protivnika, izlijevanje rakije u grlo, te čuvanje mlade (ne nužno tim redom). Drug Mali Poljak je svoju funkciju pronašao u mlataranju barjakom po zraku, ljudima i upravo vjenčanima. Moj najbolji drug-čovek-katolik je dobio najteži zadatak pa je bio Kum. Ja sam bio onaj neslužbeni fotograf koji je morao slikati ovako nekakve zajebancije i neformalne stvari koje profesionalni i plaćeni fotograf ne slika.
Ja sam se primio tog posla pa sam letao po svim mjestima i vidio i čuo sitnice koje su možda bile tada nespretne, smiješne, možda malo neumjesne, ali su samo doprinjeli cijeloj večeri da ostane u sjećanju još dugo, dugo vremena.

Sutradan je moj drugar Jimbo ovako rekao za moje sudjelovanje u svadbi: “Dao sam ja Nedorečenom fotoaparat da slika malo te svatove, jelte, al’ nisam očekivao od njega da odguruje profi fotografa jel mu smeta da napravi turbo fotografiju i tjera svećenika sa oltara da uslika raznorazne potvrde. A koliko je samo puta sjebo pravog fotografa jel ovaj taman da će opaliti sliku a on se izdere vjenčanima i kumovima da gledaju BAŠ u njega :rofl:

Pa ovako … najprije bi o mladoženji. Mladoženja je bio obučen u nekakvo bijelo odijelo (možda je to više žuto – ne znam definirati boje na koje ne mogu staviti kapaljku iz Photoshopa i onda očitati vrijednost te boje :rofl:). Ljudi su ga uskoro poistovjetili sa Titom i otišli mu kupiti cigare i kubanke. Još da nije čupav, bio bio veći Tito od pravog Tite.
Onda recimo kumovi – oni su bili crni, za razliku od mladenaca. Njih sam cijelu noć zafrkavao šta su u crnome, ovo je vesel dan. Treba se veseliti, ne žaliti :sretan:.
Sam kum je valjda bio više nervozan nego mladoženja i nevjesta zajedno. Hrpa upitnika u i oko njegove glave. Da sam imao fotoaparat od jedno 10Mpixela vjerojatno bi ih uslikao :sretan:. Pokušavao sam doći do njega da se malo opusti i to mi je uspjelo tek u crkvi. Dakle, nakon fešte kod mladoženje i nakon odlaska po nevjestu. Šta je bilo. Fotograf je stajao kraj mene sa nekim turbo bijesnim Nikonom, kum je gledao u mene, a ja sam mu pokazivao kako je taj Nikon smeće spram ovog Canona koji je star četiri godine i jedva slika :sretan:.
Isti taj kum se malo zeznuo kad je održao kumov govor. Išla je najprije molitva, pa jelte, govor za mlade. Ma zapravo nije se zeznuo. Ajd da drugačije kažem. Napravio je light ili quick verziju molitve. Kontam ga totalno. Bio je još uvijek malo nervozan i htio je što prije održati govor da ga ne zaboravi :rofl:. Meni je to bilo turbo ali su babe naricaljke digle svoj glas i počele glasnije od njega recitirati ostatak Zdravo Marije (ja se unaprijed ispričavam vjernicima krćanstva ako sam krivo napisao ime molitve :rofl:).
Kumi sam počeo pjevati (iako nije moja kuma bila) bećarac: “A joj kumo da mi nisi kuma, pukla bi ti na gaćama guma”. Odbila me uz smiješak, al eto bar je smiješak tu bio, hehehehehehe.
E pa da. Jimbo je imao još jedan zadatak, iako je to više kao hobi nego zadatak :mah:. On pokupi svu prašinu, zidove, nečistoće i tome slično. Odijelo je na početku večeri blio crno, na kraju večeri sivo.
Zatim Mali Poljak. On je usporedio našeg mladoženju sa Bebekovom pjesmom “Il’ me ženi il’ tamburu kupi”. Mladoženja je tako ispao turbo veliki nenadjebivi mega car ovih prostora i šire jer se oženio a ujedno i svira pa može udarati po čem hoće :rofl:. Ima, Da, Ima.
Pa se sjetih i druga Čupavog Metalca. On je cijelu noć plesao i skakao oko cura, izgubio znoja više nego nogometaš na utakmici, a dok je bio miran i oko nas na milijon i jedan način se zafrkavao na račun jednog Slovenca koji je imao EMO-tip frizure. Naravno svi smo umirali od smijeha, baš ovako -> :rofl:.
Pa zatim naša Ladi Di. Kako smo većinom u društvu studenti odlučili smo poklon uzeti zajedno nas nekoliko. Između ostalog i Ladi Di. Kad je bila dodjela poklona rekli smo njoj da preda poklon budući je jedina cura, a ona je pitala koja je procedura. Ja sam joj rekao: “Ladi Di, uzmi mikrofon od tamburaša, uz prigodne riječi stavi poklon na za to namijenjeno mjesto i odpjevaj najnoviji Severinin hit – Pucajte u tamburaše”. Tamburaši i ljudi oko mene su čuli moje poimanje predavanja poklona pa su svi zajedno prasnuli u smijeh dok ostala sala nije kontala šta se događa. :mah:
I recimo za kraj, jel mi ponestaje polako tih sitnih detalja koje su pridonjeli večeri – mladoženjina sestra. Ona je dala jedan novi sjaj pjesmi “Iznad Tešnja zora sviće” … ali to ću možda nekom drugom prilikom … kad mi se bude dalo pisati beeeeeeep beeeeeeeeep beeeeeeeeep mjesto pravih riječi 🙂

Slika na početku posta je dobivana kao zahvalnica na poklonu. Stavio bih više slika ali sam trenutno na modemu i mukotrpno mi je uploadati slike ako ne trebam..


When photographer meets photographer

Živjeli i uživajte.