Poveden digresijom u postu “Na kavu u Europu” o korištenju autocesta, danas sam razmišljao koje sve autoceste i gdje sam prošao. Gledano na to da sam bio samo u Europi, gdje ima jako puno i malo više autocesta, taj dio je jako zanemariv ali opet … upisane su u kilometražu koju sam prošao. A bio sam i u Tunisu, a gledano količinu autocesta u Africi, dosta sam ih prošao :).

Retrospektivno gledano, autoceste u našoj državi (zapravo i u bivšoj državi, dakle, Jugoslaviji) sam prešao u nekoliko različitih faza izgrađenosti. Od samo određenih dijelova izgrađenih pa do potpuno izgrađenih. Al sad nešto razmišljam, i češke autoceste (dálnice) sam prošao u različitim fazama izgrađenosti.

Hrvatska:
A3
Prva dionica koju sam prošao (a da se toga ni ne sjećam) je dio današnje autoceste A3: (SLO) Bregana – Zagreb – Lipovac (SRB) u vrijeme dok je bila izgrađena do Lipovljana. Od tada sam nebrojeno puta prošao tom dionicom, uključujući i novoizgrađene dijelove, osim Županja – Lipovac. Vidio sam kako se gradi autocesta pored Slavonskog Broda (bilo je to davnih dana, krajem 80ih, kad se Osječka ulica u SB zvala Partizanska). Išlo se tada produžetkom Partizanske do TOB-ove trgovine (danas je to FIS), a iza nje se gradio potporni zid za autocestu i pješački prijelaz preko iste, koji je još i dan danas tamo. U to vrijeme se gradio i cestovni nadvožnjak preko autoceste, kod današnjeg GETRO-a, a dok on nije bio u funkciji na drugu stranu autoceste (do sela Bukovlje) se prelazilo preko same autoceste. Da da, to je bilo križanje na autocesti, kao da danas gledamo križanje dvije ulice. Morali ste stati, dobro pogledati lijevo i desno, po nekoliko puta, i onda stisnuti gas do daske da slučajno ne bi nešto doletilo sa autoceste :). Nakon toga sam vidio gradnju autoceste od SB pa do Županje. Tada je autocesta na potezu od odmorišta Brodski Stupnik (poznata Ribarska Kuća) pa do 10ak kilometara iz SB u smjeru istok bila besplatna za prometovanje (naplatne kućice su bile kod odmorišta Stupnik). Kada se izgradila autocesta do Županje, srušili su naplatne kućice kod Stupnika i postavili bočne na oba izlaza iz SB te nove izlaze koje su napravili do Županje. Vozio sam se i dalje od Županje prema SRB, ali u to vrijeme su tek nasipavali zemlju na budući dio autoceste prema granici sa Srbijom. Od Zagreba prema Bregani je autocesta izgrađena negdje krajem 90ih, dok je još Tuđman bio živ, ako me sjećanje ne vara. Tu dionicu sam prošao nebrojeno puta od kada studiram u ZG (pa i u postu “Na kavu u Europu”).
Dio koji fali u mojim putovanjima: cca 30km (Županja – Lipovac).
Dio koji nije izgrađen: 0km.

A6
U vrijeme stare Jugoslavije, na more smo išli uglavnom u južne dijelove Hrvatske tako da druge autoceste nisam ni vidio. Nakon rata, južni dijelovi su postali “predaleki” pa je sjeverni Jadran došao na red. Tada sam se prvi put vozio po dionici Zagreb – Karlovac, dijelom buduće A1 i A6. Sjećam se dan danas kako se pred Karlovcem moralo silaziti sa autoceste na sjevero-istočni ulaz u Karlovac (danas je to jedini izlazak za Karlovac i ujedno poveznica na staru Karlovačku preko Jastrebarskog i Lučkog državnom cestom do Zagreba). Onda se kroz Karlovac kroz nepregledne gužve prelazilo na D3 na kojoj su između ostalog Severin na Kupi, Vrbovsko (tamo je bilo dobro odmorište za kavu i janjetinu 🙂 ), Delnice, pa čak i jedno mjesto koje mi je ostalo u pamćenju po dobrom imenu – Rim. Selo od pet kuća i 10 restorana :). Tuđman je počeo graditi polu/autocestu tim potezom pa sam prolazio i preko poluautoceste koja je ostala na nekim dijelovima, pa je bilo silazaka sa polu/autoceste na običnu cestu i vraćanje na polu/autocestu nakon par kilometara. Sjećam se jednog putovanja, vjerojatno prvog po tom dijelu buduće A1/A6, da su na nekim dijelovima postavili nekakve siluete medvjeda. Išao sam tada u Opatiju sa tatom i sjećam se da sam skočio i rekao mu neka koči jer izgleda da će medvjed izaći na autocestu (hehehe, uplašiš se kada to prvi puta vidiš). Do danas sam došao do Rijeke sa tom polu/autocestom, dok se još uvijek neke dionice dograđuju na puni profil autoceste.
Uzgred rečeno, ne znam koliko je to poznato, ali prva autocesta izgrađena u tadašnjoj Saveznoj Republici Hrvatskoj je bio potez Rijeka (Orehovica) – Kikovica, pušten u promet 1971. godine (podaci www.arz.hr ), iako mislim da je točan datum puštanja te prometnice na korištenje narodu bio 28/29.12.1970. godine kao poluautocesta. Prva “prava” autocesta izgrađena kod nas je dionica A1/A6 Zagreb – Karlovac, puštena u promet 1972. godine.
Dio koji fali u mojim putovanjima: 0km.
Dio koji nije izgrađen: 0km.

A4
Bilo je to kraj 90ih kad sam prvi put prošao autocestom A4, (H) Goričan – Varaždin – Zagreb. Tada još nije bilo dijela Breznički Hum – Novi Marof – Varaždin pa se tim dijelom prolazilo obilazno. Tada je ta dionica bila jedna od težih i skupljih u Hrvatskoj za izgraditi sa mnoštvom vijadukata i tunela. Tada sam prošao cijeli (izgrađeni) dio, sve do graničnog prijelaza sa Mađarskom (u planu je da Mađarska do tog prijelaza izgradi autocestu, ali od tih davnih vremena je još nije izgradila, niti je izgrađeno zadnjih 1.5 km naše autoceste do novog graničnog prijelaza). Poslije sam putovao tom dionicom do Varaždina na Špancir fest 2005. godine kada je bio u funkciji potez Breznički Hum – Novi Marof – Varaždin, a nakon toga i nebrojeno puta dionicom Ivanja Reka – Popovec.
Dio koji fali u mojim putovanjima: 1.5km (kraj autoceste – novi granični prijelaz).
Dio koji nije izgrađen: 1.5km (kraj autoceste – novi granični prijelaz).

A2
Zagreb (Lučko) – Krapina – Macelj (SLO). Ako se ne varam, prvi put sam se vozio po A2 u rujnu 2003, i to prema Grazu. U to vrijeme nije bio izgrađen drugi kolnički trak na potezu Jankomir – Zaprešić i dio od Velike Vesi (negdje ispred Krapine) to GP Macelj. Sredinom 2006. je izgrađeni i drugi kolnički trak na potezu Jankomir – Zaprešić i nekoliko puta sam prolazio tim dijelom dok se još gradio. Nastavak gradnje prema Krapini i GP Macelj, koji je dovrsen sredinom 2007. me nije vidio jer nisam više išao tim pravcem.
Dio koji fali u mojim putovanjima: cca 18km (Velika Ves – GP Macelj).
Dio koji nije izgrađen: 0km.

A1
Bila je to najnajavljivanija autocesta, vjerojatno u povijesti čovječanstva. Izdavali su se DVD-ovi, kupovani pjesnici da pišu pjesmu o tome, plaćani helikopteri da prelijetaju preko dotične, tjerani radnici da polijevaju asfalt sa vodom kako bi prije bila u funkciji … samo da se može svečano otvoriti. Oh DALMATINO, i Bogu si teška. Predstavljana kao autocesta koja je najpotrebnija Hrvatskoj (razlog tome je dok smo bili u staroj Jugoslaviji, veći značaj je imao autoput Bratstva i Jedinstva od Ljubljanje, preko Zagreba i Beograda do Skopja. Danas ta autocesta nosi naziv A3 u Hrvatskoj, i nikad nismo dobili autocestu prema Jadranu). Tako pompozno najavljivana, danas statistički popraćena sa podacima, A1 je ipak manje značajnija nego A3 (ako se pogleda razdioba prometa kroz cijelu godinu, pobjednica je A3. Ako se pogleda razdioba prometa samo preko ljeta, pobjednica je naravno A1). Valjda me sama sreća natjerala da ne idem tom dionicom dok nije bila u potpunosti izgrađena, barem do dijela do kojeg sam trebao putovati. Putovao sam 2003. godine u Vodice kada sam prolazio državnom cestom D1, pa sam samo vidio tragove buduće Dalmatine, negdje na potezu Križpolje – Brinje. Prvo putovanje po Dalmatini je bilo davne 2005. godine, kad sam išao na Pag. U želji za autocestom, putovao sam skroz do Posedarja kako bih došao na Pag. Sljedeće godine sam se uspio provozati čak i do Zadar 1 :). Iako nisam putovao tom dionicom dok nije bila do kraja izgrađena, ipak su se vidjeli ostaci prijašnjeg građenja. Datumi na nadvožnjacima i mostovima, stare naplatne kućice kod Žute Lokve, izgradnja brze ceste od autoceste do Udbine. Sve je to podsjećalo na davno željeni san za povezivanjem metropole sa hrvatskim jugom. Na tom dijelu koji sam prošao, nisu dovršeni tuneli Mala Kapela i Sveti Rok, koji se ove godine nadograđuju na puni profil.
Dio koji fali u mojim putovanjima: cca 185 (izlaz Zadar 1 – izlaz Posedarje) + dio koji nije izgrađen
Dio koji nije izgrađen: dio Posedarje – Ploče – Dubrovnik, nemam pojma koliko dugačak.

A7
Dio buduće autoceste (SLO) Rupa – Rijeka – Žuta Lokva je izgrađen samo od GP Rupa pa do Riječke obilaznice. Vozio sam se tom trasom u kolovozu 2007. godine kad sam iz Ljubljane hitao za Pag. Lijepo izgrađena prometnica, krajem 2007. godine prešla je pod nadzor društva Autocesta Rijeka-Zagreb (ARZ). Iako trenutno nosi naziv A7 od Rupe do Rijeke, autocesta bi trebala na čvoru Permani se odvajati, proći iza Rijeke i ići iza Novog Vinodolskog do spoja sa A1 kod Žute Lokve. Valjda će se ovaj dio od Permana prema Rijeci pripojiti Riječkoj obilaznici.
Dio koji fali u mojim putovanjima: dio koji nije izgrađen.
Dio koji nije izgrađen: dio Rijeka – Žuta Lokva, nemam pojma koliko dugačak.

A5
Zadnja autocesta u Hrvatskoj po kojoj sam prolazio je najnovija autocesta u Hrvatskoj, A5 (H) Beli Manastir – Osijek – Đakovo – Svilaj (BIH). Zanimljivo je da A5 uopće nije popraćena u medijima ni približno toliko koliko je A1 bila kad je otvarana. Stoji da A5 nije ni približno od značaja kao A1, ali ne sjećam se da se baš pisalo o A5 po nacionalnim novinama i pričalo na televizijama. Za sada je puštena u promet samo dionica od A3 (čvor Sredanci) do Đakova. Kako trasa autoceste nije uz samu cestu kojom se išlo do Đakova, nije se moglo puno toga vidjeti dok se gradilo. Osim novog Čvora kod Sredanaca i kroz šumu oko Đakovaćke obilaznice se također vidjelo gdje se grade naplatne kućice. Za sada sam samo jedanput prolazio tom dionicom, ali mislim da neće biti i zadnji. Ipak sam iz tih krajeva :).
Dio koji fali u mojim putovanjima: dio koji nije izgrađen.
Dio koji nije izgrađen: potez H – Osijek – Đakovo i potez Sredanci – BIH.

Eto toliko o autocestama koje sam prošao u Hrvatskoj.
U idućem postu ću napisati i ostale autoceste koje sam prošao i u kojim fazama.

Pozdrav