Tvornica aluminija Lozovac

Lozovac

Ne tako davno ekologija nije bila nikakav hype kakav je danas. Niti obaveza a niti razmišljanje pojedinca. Pa smo gradili gdje smo stigli. Nekad jer ekologije “nije postojalo”, nekad iz praktičnih razloga (blizina struje, vode, …).

Jedna od takvih gradnji je Tvornica aluminija Lozovac koja je izgrađena 1937. godine iznad današnjeg ulaza u NP Krka.

pogled na NP krka

pogled na NP krka

 
pogled na NP krka

pogled na NP krka

Izgrađena je na taj lokaciji jer je uz sam ulaz u NP Krka izgrađena HE Jaruga koju sam ovlaš spomenuo u ovom postu. Iz iste se dobivala struje, jelte.

Continue reading

Hitlerove oči i kapelica Sv. Ante

Hitlerove oči

“Hitlerove oči” je naziv za bunker koji je izgrađen u kanalu Sv. Ante. Gradnju je započela nacistička njemačka. Izgrađen je za smještaj Schnellboot-ova, ali nikad nije korište za prvobitnu namjenu. Krajem rata ostao je samo prokopana stijena, koju je zatim JNA preuzela, betonirala i koristila za istu ili sličnu namjenu.

Continue reading

Nepoznati WWII bunker, Tučepi

Šetajući po platou kraj hotela Jadran, Tučepi naletio sam na dosad nepoznati bunker. Upitao sam jednog domoroca, skupljača boca zna li što o tom bunkeru i on je rekao kako zna da ga je gradila njemačka ili talijanska vojska za vrijeme WWII i da ne zna ništa drugo jer je tada bio mali.

Zna li netko od vas išta o tom bunkeru?

Tučepi Tučepi Tučepi
Tučepi Tučepi Tučepi
Tučepi Tučepi Tučepi
Tučepi Tučepi Tučepi

Bunker na Črnomerecu

Vjerujem da je dosta ljudi iz Zagreba (na)čulo, bit će pokoji i van Zagreba, da se na područuju Črnomerca nalazi njemački bunker iz WWII. Ili 5 njih kako se to pisalo u nekim našim novinama. Bunker je služio za obranu sjedišta 7. SS divizije Prinz Eugen (znate li koja je zgrada to?). Opisivanjem što su i kako su nastali ovi bunkeri, objasnit ću koliko je zapravo bilo tih bunkera – jedan, dva, pet ili nebrojeno. Continue reading

Park vojne povijesti Pivka

Festival vatrometa – Bundek 2016

Festival vatrometa

Festival vatrometa

Turska za potvrdu IV – Istanbul opet

Budim se u neko rano doba, štoviše nedoba, osjetim autobus se mrda. Mi na trajektu. 5.30 je. Pa nije mi sad baš jasno što imamo na trajketu kad su i Smyrna i Istanbul na kopnu, doduše razdvojeni Bosporom ali postoje dva mosta. Pogledam na kartu, mi prelazimo u jednom dijelu preko Mramornog mora, tj. nekog zaljeva. 100 km je kraće, i nekih 1.30 do 2h, tako mi kasnije rekli.

Continue reading

Turska za potvrdu III – Pamukkale ale alee

Stižemo u Denizli, oko pola 5 – 5, kad vozač počne nešto pričati na Turski – aba aba ba ba ba. Ha? Šta? Ulazi neki čovjek i govori na engleski da svi koji idu u Pamukkale krenu za njim. On je došao sa nekim kombijem pokupiti nas koji idu do tamo – takav je valjda dogovor između tih prijevozničkih agencija. Stanemo ispred nekog objekta, još ne znamo što je i razmišljamo „kud sada u pola 6 ići?!“. Ne znamo gdje je tourist info, nemamo kartu (ajd nismo imali ni u Göremeu ali tourist info je odmah kraj autobusnog stajališta, kao što sam već napisao), umorni od cijelonoćne vožnje… Isti ovaj čovjek koji nam je govorio na engleskom u busu koji je stao negdje u nedođiji Denizlija, nam kaže da je on upravitelj/gazda/tuta/sve u ovom hotelu i da ako hoćemo možemo si uzeti sobu (ne samo mi, bilo je još ljudi) – ali bit će skuplje. Ajd šta sad, skuplje – skuplje. Ispada da je dvokrevetna soba 30€ po danu. Po osobi po danu? Neeee, po sobi – dva kreveta. Dok su jedan par ispred nas predomišljao, frendica i ja odlučimo uzeti sobu te još doplatimo cca 40€ za obilazak Hierapolisa i bijelih stijena. Nakon nas odluči i taj par uzeti sobu, ali više nema dvokrevetnih. Dat će im dvije jednokrevetne po istoj cijeni. Hehehe.
Continue reading

Turska, za potvrdu II – Kapadokija od Tokija do Milvokija

Na putu do Kayseri-a probudio sam se kad smo nakratko stali u Ankari, ispred kolodvora, negdje u gluvo doba noći. U Kayseri smo stigli negdje prije 8h. Ono što onu zovi autobusni kolodvor jer spram Istanbulskog ili Ankarskog (a kasnije će te vidjeti i Izmirski) mala šupa, alatnica štoviše. Sa svojom džamijom :-). Uglavnom, tamo ima nekih kafića i trgovinica tako da smo ostali na području kolodvora do ~9:30 kad smo imali bus Kayseri – Nevşehir. Ostavljamo Kayseri u podnožju planine Erciyes (koja će biti spomenuta kasnije) i upućujemo se dalje. I ovaj put smo vidjeli Tursku komunikativnost – u busu u kojem je bilo nas dvoje očito turista, i nekih 4-5 turaka zajedno sa tutom šoferom. Lik ispred nas se okrene i upita “Where are you from?” Nakon što smo mu rekli on se prebacio na njemački jer zna samo to reći na engleskom hahaha. Ja nisam učio njemački jako dugo, frendica također. Tu i tamo nešto novo što čuješ ili što pročitaš. I onda se nađeš u trenutku kad moraš pričati isključivo na njemačkom – tad zapravo shvatiš koliko znaš određeni jezik samo ti je zakržljao jer ga ne koristiš. Uz priču na Njemačkom smo došli do stajališta u Göremeu, jednog od poznatijih gradića područja Kapadokija a bus je nastavio dalje. To je zapravo sjecište svih cesta u Göremeu i više kao mjesto odakle sve počinje i završava. Tu je pošta, tourist info, shopping centar …
Continue reading

Turska, za potvrdu I

Da, opet Turska. Nisam se zeznio u pisanju pa umjesto Tajvana stavio Turska ili nešto slično. Ono gdje je Stambol na Bosforu. Jer ko što su prije bosanski veziri išli svako malo do Turske pitati sultana za svakakve stvari tako sam eto i ja otišao dvije godine zaredom. Samo je prošle godine bilo Berlin ili Istanbul, ovaj puta München, Beograd ili Istanbul.

Priča je manje više tekla isto kao i prošle godine. Samo što je društvo bilo drugačije. Frendica iz srednje i ja. Gdje ćemo što ćemo. Možemo vamo, možemo tamo. Na kraju sam ja došao do nje na pivo, dva, tri, … i kupili smo karte za Istanbul 10 dana prije puta :-). Apropo prijevoznog sredstva, prošle godine nas je vlak (ili voz, ovisno u kojoj državi) stajao 144€ po glavi. Avion do Stambola košta 150€ ako se karta kupuje 2 mjeseca unaprijed. Ali definitivno se isplati jednom otići u Tursku vlakom – čak je i Zana opjevala to epsko putovanje u svojoj pjesmi Noćni voz za Istanbul. I ona je imala noći ne baš drugarske vozom preko Bugarske. A kakve su to noći, bogami i cijeli dani, ne baš drugarske bile usred Bugarske, podsjetite se u pisanju druga Jimbe i moje malenkosti. Nego mi smo kupili 10 dana ranije, pa nas je karta došla 230€. Al’ eto kad mi 10 dana ranije dogovaramo – putuje guza, plati guza.
Continue reading

© 2017 Nedorečen sam

Theme by Anders NorénUp ↑