Month: August 2009

Kad bi tražio korijene ovog posta, onda bi se trebao vratiti jedno 4-5 godina u rikvertz. Putujući autocestom prema Rijeci, negdje iza Karlovca, netko je u autu povikao vidi dvorac na brdu. I vidi vraga, stvarno je bio. Kad se prođe tunel Sv. Marko (mali tunel) na nekoliko sekundi se vidi neki dvorac, pa malo brda, pa ga se opet vidi i onda ga se više ne vidi (najednostavnije opisano :sretan:). I onda me počeo interesirati taj dvorac, ali nigdje ni riječi o njemu. A i nisam se nešto previše trudio ga naći.

Onda sam prošle godine, lutajući po blogosferi, naišao na post baš o tom dvorcu, koji također objašnjava ovo o sekundama, brdima i tunelima, baš kao i ja. Tako sam počeo vrbovati frendove da ajmo tamo, da guzica vidi puta i tako, nabavio topo-kartu kako doći do tamo i usput u traženju po širokom Internetu, naiđem i na dvorac na sjeverozapadnom dijelu Karlovca.
Pa eto kako sam već bio u tom Karlovcu, red je bio vidjeti i taj dvorac, utvrđeni grad – Dubovac.
Dubovac je od kaštela u 15. stoljeću, postao pravi dvorac. Tu su stolovali razni plemići – Sudari, Zrinski, Frankopani, Šubići, … Danas je dvorac obnovljen, ali nekako mi se čini da nema nikakvog marketinga i/ili promocije tog dvorca, tako da jako malo ljudi zna za njega. U njemu je smješten kafić za koji dečko koji tamo radi kaže da će se zatvoriti skoro jer nema prometa. Iako su cijene pića jeftinija nego što je to u gradu, zasigurno (što me pomalo čudi), rijetko tko dolazi tamo. I tako umjesto da grad ili županija vrati novac koji je utukla u obnovu tako što će tamo organizirati ovdje-napisati-bilo-što, uzima sitni novac od vlasnika kafića, koji opet propada zato što nije razvikan.
Ali nije samo taj dvorac prepušten samo onima koji znaju za njega. Koliko vas zna za dvorac u Novigradu na Dobri (to je onaj iz početka posta), ili stari grad u Ozlju. 1,2 … evo tri ruke vidim dignute :sretan:. A svi su u Karlovačkoj županiji. Pa što županija ne napravi nešto da zarađuje na tom povijesnom i kulturnom blagu. Mislim da svi znamo zašto, al’ nećemo sad o politici. Prelijep je dan za to.

Continue reading

Da vas odmah podijelim u dvije grupe:
1. Kopnena Hrvatska ili Austro-Ugarska
2. Primorska i Gorska Hrvatska ili Italija

Prva grupa je sigurno (ma gotovo sto posto) jednom išla na more prema Istri, Rijeci, Splitu, Dubrovniku ili nekom od mjesta između na “najboljem moru na svijetu”, prošli ste kroz grad …..

Druga grupa je sigurno jednom u životu išla posjetiti prijatelje u Austro-Ugarskoj ili bar vidjeti glavni grad i kipa bana Jelačića koji je pokazao Mađarima šta znači petljati se s nama. Doduše sad on i njegov konj im pokazuju guzicu (što se isto može protumačiti kao ‘eto vam ga na’) ali u originalu je pokazivao mačem prema Mađar selu pa su se gospari iz glavnog grada pobunili da moraju gledati konjsku guzicu.

Pobježe mi tema.

Daaaaaaa, vi Italijani ste isto morali proći kroz grad ……

Ma bravo, divni ste mi. O Karlovcu je riječ. Gradu na četiri rijeke – Dobra, Kupa, Korana, Mrežnica (a samo Kupa i Korana protiču kroz krad). To je jedan turistički mit osmišljen kako bi se uzimala lova od strankinja i njihovih muževa koji sve to plaćaju. Isto kao da je Marco Polo rođen na Korčuli, da se britanska Kraljevska garda nikad ne smije ili da su Gurke najbolji vojnici (a svi znamo da su to Jedii pod utjecaj fine slavonske šljiiiiive).

Zatim šta dalje znate o ovom gradu. Pa da su tu išle one stare ceste Karolina, Jozefina, Lujzijana(, Klementina, Anđelina, Marijana), Dalmatina, onda ova najnovija od ministra, kodnog imena Vukelina.

Continue reading

Ne tako daleko od Zagreba, kojih 50ak km, smješten je Muzej Domovinskog rata.
Kad dolazite iz smjera Zagreb autocestom, siđete na čvoru Karlovac i pratite putokaze Split, Plitvička jezera. Kada završi četverotračna prometnica kroz Karlovac i ‘spustite’ se na dvotračnu D1, prijeđete most na Mrežnici, zatim na Korani i odmah nakon koranskog mosta imate s desne strane skretanje na zemljano parkiralište tog muzeja.
Continue reading

Joj, ljeto. Opet došlo. Opet će i proći. Vrućina, znoj, puno tekućine, povampireni hormoni za morem i strankinjama koje se praskaju pravo tamo negdje u Zaostrogu kampu i/ili vječna želja da samo sa kopljem i umijećem plivanja uloviš ribu u moru kao što je onomad to napravio Robinson Crusoe ili Richard u Plavoj laguni, kao pravi muškarac.

Al eto, ja nisam otišao na more ove godine. Nije da je sad kraj ljeta, ali kako recesija vlada svuda, tako se recesija uvukla i u moj novčanik. Puno novaca je potrošeno kad sam glumio zapadnog europejca tamo negdje po Beču pa sad novaca ima na kapaljke. Ali opet ne dovoljno za otići malo do mora. Da ne hladim jaja po cijele dane u svom stanu, popularno zvanom hotel Hilton – Zagreb, odlučio sam malo obići Zagreb, al’ baš onako turistički. Živim tu pa već ohohoho dugo, ali nikad nisam gledao na Zagreb kao grad koji se treba obići u nekoj turističkoj turi i upoznati sa povijesti i kulturom dotičnoga grada. Pa i Slavonski Brod, odakle sam, nisam nikad gledao tako.
Ali eto, kad svi u ovo doba pišu po Facebooku, Twitteru, MSN-u, Gtalku, FBI-u, ABC-u, &#Q”#$-u statuse kako im je dobro na moru ili kako jedva čekaju sutra da idu tamo negdje gdje se može plivati u slanome (stavite se soli u kadu graaaaaaaaaaaa), ja se odlučio malo pronjuškati po belom Zabreg gradu i vidjeti šta on nudi.

Otišao sam malo do park-šume Maksimir. Kao spojit ugodno i neugodno sa korisnim, nacijepat drva sad za zimu koja dolazi (kažu bit će ledena) i/ili uzet koju patku pa ju stavit na fino pečenje (mmmmmmmmmmmmmmm :D). Malo šume i jezera, pačića i ptičica, malo spomenika, malo U2 iz daljine koji prkosi sa glasnom glazbom samo zato što ja nemam kartu i ostale stvari koje idu pod ostalo :sretan:. Ma dosta uvoda, ajmo na ono pravo 😉
Continue reading