Just another travel blog
Budim se u neko rano doba, štoviše nedoba, osjetim autobus se mrda. Mi na trajektu. 5.30 je. Pa nije mi sad baš jasno što imamo na trajketu kad su i Smyrna i Istanbul na kopnu, doduše razdvojeni Bosporom ali postoje dva mosta. Pogledam na kartu, mi prelazimo u jednom dijelu preko Mramornog mora, tj. nekog zaljeva. 100 km je kraće, i nekih 1.30 do 2h, tako mi kasnije rekli.
Stižemo u Denizli, oko pola 5 – 5, kad vozač počne nešto pričati na Turski – aba aba ba ba ba. Ha? Šta? Ulazi neki čovjek i govori na engleski da svi koji idu u Pamukkale krenu za njim. On je došao sa nekim kombijem pokupiti nas koji idu do tamo – takav je valjda dogovor između tih prijevozničkih agencija. Stanemo ispred nekog objekta, još ne znamo što je i razmišljamo „kud sada u pola 6 ići?!“. Ne znamo gdje je tourist info, nemamo kartu (ajd nismo imali ni u Göremeu ali tourist info je odmah kraj autobusnog stajališta, kao što sam već napisao), umorni od cijelonoćne vožnje… Isti ovaj čovjek koji nam je govorio na engleskom u busu koji je stao negdje u nedođiji Denizlija, nam kaže da je on upravitelj/gazda/tuta/sve u ovom hotelu i da ako hoćemo možemo si uzeti sobu (ne samo mi, bilo je još ljudi) – ali bit će skuplje. Ajd šta sad, skuplje – skuplje. Ispada da je dvokrevetna soba 30€ po danu. Po osobi po danu? Neeee, po sobi – dva kreveta. Dok su jedan par ispred nas predomišljao, frendica i ja odlučimo uzeti sobu te još doplatimo cca 40€ za obilazak Hierapolisa i bijelih stijena. Nakon nas odluči i taj par uzeti sobu, ali više nema dvokrevetnih. Dat će im dvije jednokrevetne po istoj cijeni. Hehehe.
Continue reading
Na putu do Kayseri-a probudio sam se kad smo nakratko stali u Ankari, ispred kolodvora, negdje u gluvo doba noći. U Kayseri smo stigli negdje prije 8h. Ono što onu zovi autobusni kolodvor jer spram Istanbulskog ili Ankarskog (a kasnije će te vidjeti i Izmirski) mala šupa, alatnica štoviše. Sa svojom džamijom :-). Uglavnom, tamo ima nekih kafića i trgovinica tako da smo ostali na području kolodvora do ~9:30 kad smo imali bus Kayseri – Nevşehir. Ostavljamo Kayseri u podnožju planine Erciyes (koja će biti spomenuta kasnije) i upućujemo se dalje. I ovaj put smo vidjeli Tursku komunikativnost – u busu u kojem je bilo nas dvoje očito turista, i nekih 4-5 turaka zajedno sa tutom šoferom. Lik ispred nas se okrene i upita “Where are you from?” Nakon što smo mu rekli on se prebacio na njemački jer zna samo to reći na engleskom hahaha. Ja nisam učio njemački jako dugo, frendica također. Tu i tamo nešto novo što čuješ ili što pročitaš. I onda se nađeš u trenutku kad moraš pričati isključivo na njemačkom – tad zapravo shvatiš koliko znaš određeni jezik samo ti je zakržljao jer ga ne koristiš. Uz priču na Njemačkom smo došli do stajališta u Göremeu, jednog od poznatijih gradića područja Kapadokija a bus je nastavio dalje. To je zapravo sjecište svih cesta u Göremeu i više kao mjesto odakle sve počinje i završava. Tu je pošta, tourist info, shopping centar …
Continue reading
Da, opet Turska. Nisam se zeznio u pisanju pa umjesto Tajvana stavio Turska ili nešto slično. Ono gdje je Stambol na Bosforu. Jer ko što su prije bosanski veziri išli svako malo do Turske pitati sultana za svakakve stvari tako sam eto i ja otišao dvije godine zaredom. Samo je prošle godine bilo Berlin ili Istanbul, ovaj puta München, Beograd ili Istanbul.
Priča je manje više tekla isto kao i prošle godine. Samo što je društvo bilo drugačije. Frendica iz srednje i ja. Gdje ćemo što ćemo. Možemo vamo, možemo tamo. Na kraju sam ja došao do nje na pivo, dva, tri, … i kupili smo karte za Istanbul 10 dana prije puta :-). Apropo prijevoznog sredstva, prošle godine nas je vlak (ili voz, ovisno u kojoj državi) stajao 144€ po glavi. Avion do Stambola košta 150€ ako se karta kupuje 2 mjeseca unaprijed. Ali definitivno se isplati jednom otići u Tursku vlakom – čak je i Zana opjevala to epsko putovanje u svojoj pjesmi Noćni voz za Istanbul. I ona je imala noći ne baš drugarske vozom preko Bugarske. A kakve su to noći, bogami i cijeli dani, ne baš drugarske bile usred Bugarske, podsjetite se u pisanju druga Jimbe i moje malenkosti. Nego mi smo kupili 10 dana ranije, pa nas je karta došla 230€. Al’ eto kad mi 10 dana ranije dogovaramo – putuje guza, plati guza.
Continue reading
Zadnji dan bivanja u Stambolu smo dogovorili lagano okolo po gradu i slikavanje gluposti. S tim da … kad se dignemo idemo na čaj u azijski dio i na Taksimu, tj. na Istiklal strasse, večeramo.
Pa kako nije bilo eto kulturnih znamenitosti (osim kršćanske crkve) do puta natrag, stavit ću samo slike pa uz njih sitne opise. Kad krenemo natrag, e onda počinje rokenroll pravi.
Continue reading
Zora rudi bit će dana, na krovu je tarapana.
Ili mačja krkačina. Probudili su nas nesmiljeni zvukovi divljanja mačaka da bi se ispostavilo da se bore oko ženke. Kad smo pogledali na prozor imali smo šta i vidjeti. Šerif mačor jaše gđicu macu. Uspjeli smo fotodokumentirati radnju ali kako je ovo pristojno blogče :-), neće biti postavljena.
Danas je opet na repertoaru bila azijska strana, ali ovaj puta se nećemo zajebati pa ići na SeaBus do Yenikoya nego ćemo na Eminönü na običan trajekt pa do sjevernijeg dijela azijske strane, ovaj put Üsküdar [Iskidar].
Continue reading
Kažu da je jutro pametnije od večeri i to se ispostavilo točnim. Nakon što su nas “opljačkali” na Sultanahmetu odlučili smo drugi dan krenuti preko bare na drugi kontinent. Uvidom u kartu zaključili smo da možemo ići na dvije strane uzeti prijevoz prema Aziji. Jedan je Sirkeci kod kolodvora, drugi je Yeniköy [Jeinkoj] na suprotnu stranu. Kako smo već vidjeli Sirkeci, odlučili smo se na Yeniköy, dvije stanice prigradskim vlakom. I onda smo shvatili da smo napravili zajeb. Mislim nismo, voze od tamo brodovi, ali odavdje voze samo katamarani, ili kako turci kažu Sea Bus. I da stvar još bude bolja, ne vozi direktno prema Aziji, nego vozi do još jedne stanice prema zapadu, blizu aerodroma, do Ataköya [Atakoj]. Tako da se put umjesto 20min odužio na 50min. A još smo bili u zatvorenom dijelu jerbo katamaran nema otvorenih dijelova gdje možeš biti jer kao brzina, sigurnost i to. I ne košta 1.5TL žeton nego 6TL. Al šta je tu je. Katamaran vozi do Kadiköya [Kadikoj], taman nasuprot Haydarpaşe [Hajdarpaše], glavnog azijskog Istanbulskog kolodvora, tj. Istanbul Asia Hbf.
 Continue reading |
Ove godine put me usmjerio ni manje ni više nego u Istanbul. Lagano sam početak ljeta očekivao 9ti mjesec kako bi otišao na tjedan dana do Berlina kad uskače drug Jimbo iz chata:
Jimbo: ajmo u Istanbul
Nedorečen: de šta ću tamo?
Jimbo: pa ajmo ono vlakom malo vidjet i sve to
Nedorečen: ma nema šanse … početkom 9og bi trebao u Berlin na tjedan dana, treba novaca za to
Jimbo: a jebote Berlin, bio sam tamo, nema šta vidjeti
Nedorečen: hahaha, Berlin ili Istanbul … mož’ mislit kako dvoumim
Recent Comments