Category: Default

Kažu da ljubav prolazi kroz želudac. Istina je. Nakon današnjeg jela sam se zaljubio u sebe (po tko zna koji put doduše).

Danas sam opet imao volje za nešto kuhati jer mi se nije dalo ići nigdje jesti pa sam prekopao zamrzivač i našao vrećicu dagnji, očišćenih. Mmmmmm…. jest ću dagnje danas.

Otišao sam u trgovinu kupiti crvenog luka, špagete i pasiranu rajčicu (otprilike sve osim dagnji) i predao se poslu.

Continue reading

Evo drage moje čitateljice, čitatelji i ostali, nakon dugo vremena opet sam u mogućnosti pisati blogove (neću pisati razloge zašto nisam mogao :)).

Slavonski Brod, negdje oko 1 sat u noći, subota 05.01.08. Roditelji odlaze na skijanje, daju mi auto da odem u Zg s njim, i zadnje napomene da kad dođem u Zg ostavim auto na parkiralištu i da ga ne koristim. No već je bilo kasno. Po glavi su odzvanjale razne ideje gdje i kako s autom u i oko Zg. Čim dođem u Zg se moram pohvaliti da imam auto. Tako je i bilo. Drug Nikola je predložio da bi mogli jedan dan otići u Sloveniju na kavu. Vrijeme je prolazilo i odluka je pala da se ide u subotu (12.01.2008.), Čatež ob Savi.

Krenuli smo oko 11 sati i ovo je ukratko opis puta kojim smo prošli.

Etapa 1: Ukrajinska, Zagreb – GP Harmica-Rigonce

Continue reading

Danas sam nešto cijeli dan umoran i ništa mi se nije dalo raditi. Ujutro (do nekih 14 sati) sam sestri pravio neki program za fax i onda sam skužio da nemam više ništa pametno za raditi i razmišljao sam da odem odspavati malo.
I onda mi je sinula ideja da bi mogao nešto skuhati za ručak/večeru, da budem malo konstruktivan.
Inače sam vrstan kuhar jaja, riže, tjestenine, paniranih i pohanih pripravaka (kao većina muškaraca)

Imam pun zamrzivač lignji pa nije bilo problema odrediti šta ću termički obrađivati. Nađem neki recept na coolinarici za punjene lignje. Imam sve od sastojaka samo mi fali češnjak.
Kvragu, ništa od punjenih lignji. Nedjelja je 15 – 16 sati, nijedna trgovina ne radi. Polako odustajem od ideje kad se sjetim da bi mogao raditi Konzum u Avenu Mall-u. Obučem se i prošetam se nekih 20ak minuta do Avenue Mall-a, ušetam u Konzum i kupim češnjak. Ne znam točno pravi razlog, ali osjećao sam se kao malo dijete kad dobije igračku kad sam platio taj češnjak i izašao van :rofl:.
Došao sam natrag u stan sa češnjakom i operacija je mogla početi.
Continue reading

Puno ljudi koje znam voli čuvati svoje slike sa raznih tuluma, pijanki, događanja, ljetovanja ili tome slično. I ja spadam u tu populaciju.

Slika kao slika možda i nije tako interesantna nakon što je uslikana, ali s vremenom dobije neku svoju vrijednost, neku težinu. Nakon nekog vremena nije samo nakupina 0 i 1 negdje na kompjuteru, već čuva sjećanja i uspomene na događaje gdje su uslikane. I uhvatim se s vremena na vrijeme kako kopam po starim slikama i prisjećam se tih trenutaka.

Tako mi je nedavno jedan od hard-diskova otišao u vječna lovišta. Pokušao sam ga na nekoliko načina vratiti ali ništa uspješno.

Pokušavao sam se prisjetiti kakvih informacija, podataka, programa imam na tom disku a da bi mi moglo biti bitno, i jedino što mi je palo na pamet jesu stare slike. Ja u disku, ja na rođendanu, ja sa curom, ja ovdje, ja ondje (egoist jesam kao što se vidi, ali i druge slike su mi interesantne :wink:).
Počeo sam razmišljati da li plaćati bezobrazne novce samo za to da mi izvade slike sa tog diska. Ne znam točno koliko se kreće cijena reparacije diska, ali pretpostavljam da je oko 4,5 kn po megabajtu. Ako su na tom disku važne baze podataka od firmi kojima održavate baze ili programi za iste te firme, ta cijena je kikiriki. Ako vam trebaju slike, a student ste, to je onda preskupo. Al student, tj. ja, hoće slike, pa je počeo razmišljati kako da zaradi, gdje da ode kopati kanale preko vikenda da ušićari neku lovu da reparira te slike sa diska (ma nisu meni važne sve te slike, bitne su mi one gdje sam ja sa dragom, hehe … čitatelju, čitaj par postova niže [“a šta da radim“] o mojoj dragoj).
Continue reading

Led Zeppelin.

Od jučer (utorak, 06.11.2007.), oko 13 sati (CET – Central European Time) mi je nestao Internet. Pogled u lampice mojeg kabelskog modema i odmah mi je jasno da moj Internet provider ima neke radove ili je nešto je nešto gadno nastalo. Palim TV (na kojem sam gledao kablovske programe preko iste firme), a na njemu snijeg. I kontam, odjavio sam TV pretplatu prošli mjesec (ostaje mi dakle samo Internet), pa TV ne radi zbog toga. Ali zašto ne radi Internet?
Zovem službu za korisnike.

Za TV stisnite 1, za Internet stinite 2. Stisnem 2.
xyz – Dobar dan, xyz na telefonu, kako Vam mogu pomoći?
(stvarno se ne mogu sjetiti njenog imena, pa neka bude xyz)
Ja – Dobar dan, malo prije mi je prestao raditi Internet. Da li imate nekakve radove ili nešto slično?
(prolazi standardna procedura: tko sam, gdje imam priključak, bla bla bla)
xyz – Pričekajte molim Vas trenutak, ostanite na liniji.
Ja – Ok, nema problema.
(Čekam minutu)
xyz – Da li se čujemo?
Ja – Tu sam.
xyz – Provjerili smo. Danas su Vam isključili TV paket. Čini se sve u redu sada. Pokušajte upaliti/ugasiti modem i resetirati kompjuter i sve bi trebalo biti u redu. Ako se slučajno i dalje ne možete spojiti na Internet, ponovno nazovite pa ćemo izdati nalog za servis.
Ja – Ok, hvala Vam puno. ‘Đenja.
Continue reading

U naslovu se da prepoznati ime pjesme poznate rock grupe Azra (Štuliću vrati se). Al nećem pričati o Azri. Pričat ću o ljubavi. Pričat ću o vezi. O onome nakon veze. Stvari su išle tako da sam ja bio grozan prema njoj. Emocionalno hladan, nestrpljiv za slušati ju, gotovo iritantan za bilo što osim reći joj preko moba pusa i poxxx se (uglavnom kad je meni trebalo). I u glavi sam furao svoj film. A film je itekako bio krivi. I otišla je. Možda na kratko. Možda na stalno. Ali tek tada su se u meni probudili oni osjećaji poput ljubavi, poput nježnosti.

Digresija: nisam od početka veze bio takav prema njoj, iako sam i tada bio dosta oprezan glede emocija, vjerojatno zbog bivših veza.

I čuješ riječi, preko telefona: “Prekidamo. Ne mogu više ovako.”. I misliš si, još i dalje u svojem filmu, a odi ako to želiš, ti si za većinu kriva. I onda ti tvoja voljena (a tek sad to vidim) ispriča šta si sve ti njoj radio, za šta si ju sve krivio, na koje načine si ju htjeo promjeniti. I otvore mi se oči. U trenu. I primjećujem da za većinu toga sam ja bio kriv. Jer sam ja imao svoj film u glavi koji se vrtio neovisno o stvarnom svijetu. I koliko god mi je podarivala ljubavi, moj film iz glave nije to vidio. Odnosno ja. JA nisam to vidio. I sve moje prijetnje iz tog filma poput “Ostavit ću te”, “Ti se dalje trudi u ovoj vezi”, “Mi nemamo što o tome razgovarati” su postale odjedanput glupe. Glupe. GLUPE. Shvatio sam.

Shvatio sam koliko mi je stalo do nje. Do njenog fizičkog izgleda. Ne samo do fizičkog izgleda. Zapravo velikim dijelom ne do njenog fizičkog izgleda. Nego do svega onoga što ona je. Do svega onoga što mi je pokazala. Do njenog poimanja ljubavi. I kad sam bio grozan prema njoj, ona je to trpjela i vjerovala u sebi da ljubav može pobijediti sve. I koliko je davala sebe u tu vezu. I koliko je vidjela od te veze.
Continue reading

Uvijek se uhvatim nespreman kad nešto treba započeti pisati pa i sad je tako. Ništ. Novi blog na blog.hr (netko bi mogao reći “nemoj jebat” i ima pravo :belj:). Pisat ću kad mi se da, što mi se prohtije, potajno se nadati da ću biti među “cool blogovima” (već sam se napalio). Do ozbiljnijih postova, uživaj dragi mi čitatelju.