Ako imalo pratite sport na način da pogledate sport na kraju dnevnika ili zavirite na online novine i na glavnoj stranici vidite sažetak članaka, vjerojatno ste naletjeli na sve češće spominjanje KHL Medvešćak i hokeja na ledu u Hrvata. Čemu to i kako to?

Za potpuni odgovor na to pitanje bi se malo vratio unatrag, jedno 20-30 godina. Hokej kao sport je bio jak u tadašnjoj Jugoslaviji. Jugoslavija, iako nesvrstana, držala se većinom istoka te je i hokej pokupio istočni odnosno ruski način igre. Budući je tad Europa bila jako podijeljena na istok i zapad, zapad se jako mučio u hokeju na ledu sa istočnim načinom igre. Iako Jugoslavija nije nikad dogurala do finala Kupa Europe hokeja na ledu, jako često je dolazila do pred finale. U C-skupini SP hokeja na ledu, Jugoslavija je pobijedila dva puta, između Austrije, Švicarske, Italije, Norveške, Danske … danas nam je nacionalna hokejaška momčad u diviziji 1 gdje je zadnjih 3 godine. Iznad divizije 1 je samo elitna divizija u kojoj će te uvijek naći Rusiju, Kanadu, SAD, Češku, od nedavno i Austriju.

Dakle, ovim kratkim odlaskom u povijest i osvrtom na hokej u Jugoslaviji i danas u Hrvatskoj hoću pokazati da je hokej bio uvijek jak sport na ovim prostorima. Kako se raspala Jugoslavija, tako se raspao i sport na ovim prostorima. U smislu da su nacionalne lige formirane na manjem teritoriju, a samim time dolazi i manje kvalitetnijih momčadi, što uzrokuje opadanje kvalitete i gledljivost samog sporta. Idemo dalje analizirati da dođemo do potpunog odgovora na pitanje.

Na primjeru nogometa, Dinamo i Hajduk su stalno pobjednici. Mislim da su Rijeka i NK Zagreb bili koji puta pobjednici, ali D i H dominiraju. Tako je isto i u hokeju. Od 18 prvenstava u Hrvatskoj 13 puta je dobio KHL Medvešćak. Takve stvari velikoj većini ljudi nije zanimljiva.

Pokušali su naši hokejaški klubovi igrati po vani, u nekoliko raznih multinacionalnih liga i kako im je išlo, prosudite po novinskim i tv člancima o hokeju. I dan danas se igra i Hrvatska liga hokeja na ledu. Sa 4 tima :zujo:. Da; KHL Medvešćak (ZG), KHL Mladost (ZG), KHL Zagreb (ZG) i HK Sisak (SK). Tužno.

E onda je došla 2009. godina. Odlučili su malo uložiti u onu modernu stvar što se zove marketing. Amerikanac na čelu kluba, Kanađanin kao glavni trener. Pristupili su Austrijskoj ligi natjecanja, tj. EBEL. Malo kasnije ću objasniti razliku :sretan:. Za jaču ligu su im trebali jači igrači. Imali su samo 4 mjeseca da skupe najbolje što mogu. I bome su uspjeli dosta kvalitetno skupiti. Iz Hrvatske, Slovenije, SAD i Kanade. Iz SAD i Kanade su došli uglavnom profi igrači NHL-a koji su svoje u tako kvalitetnoj ligi pokazali. Sad im ovo dođe k’o zajebancija, da prostite. Digli kredit da se malo reklamiraju, majica ovdje, reklama na radiju tamo, članak u novinama negdje treće. I naravno ljude počelo zanimati šta je to sad taj hokej, na ledu čak. Kao da se nikada nije igrao na ovim prostorima.

I krene prva utakmica sa nekih 500 gledatelja, druga sa 800 …, ja kad sam došao na 14. utakmicu bila je puna Ledena dvorana Doma Sportova. 6000-6500 ljudi. Nevjerojatno nešto. Sport koji puni igralište. U Hrvatskoj??? Nemogućeeeeeeeeeeee!!!!!!!!!. Ali eto, dobar marketing i dobra reklama čine čuda.

Za Dušni dan se igrala 20. utakmica, igralište je također bilo puno. I da, nisu to navijači, neki BBB, Torcida, Ultrasi, šta_ti_ja_znam. To su obitelji, mladi, stari, cure, dečki, zaljubljeni, zvijezde, manje zvijezde, prijatelji i ljubitelji dobrog sporta. Šta ću vam reći kad je hokej jedan od rijetkih ako ne i jedini sport u Hrvatskoj gdje se na sportskom terenu smije piti pivo. Prodaje se u holu i ljudi idu sa pregršt pivskih čaša, vode i sokova po tribinama i nude. Uz standardno kikirikikošpice :sretan:.

A kad sam već kod pune dvorane, što naravno puni blagajnu kluba, da malo okrenem ploču i na stranu sponzora. Vjerojatno su prije imali nekog sponzora koji im je potpomagao ostanak na životu. Sad su našli još pokojeg kad su ušli u EBEL ligu. Kad su poduzetnici vidjeli da taj hokej opet počinje puniti dvoranu, da se vraća na velika vrata u hrvatski sport, sad se oni sami javljaju Medvešćaku, e da bi im bili sponzori. Predivno!

I naravno, da upotpunim priču i odgovor na pitanje sa početka posta, gdje ima dima ima i novinara naravno. Pročuli i oni i počeli pisati o tome. HRT u prosinac stavlja prijenos svih utakmica koje se igraju u Zagrebu na HTV2 (tako sam čuo, isprike ako nije točno :laze: – ali reportažna kola i Mićo Dušanović su uvijek tamo :sretan:). Tragom naših Amerikanaca u klubu, pročulo se to i s druge strane bare, pa je o Medvjedima pisao i Wall Street Journal.

Dečki su postigli nešto što se u ovoj našoj državi rijetko postiže. Gdje pjeva staro i mlado, dobivali Medvjedi gol ili davali gol. Gdje se svi vesele i gdje ne treba kordon policajaca da čuva navijače suparničkog kluba, nego ih treba 0 (slovima: n-u-l-a). Doduše policajci se kreću oko dvorane i u hodnicima, normalna stvar, ali nisu u samoj sportskoj areni da čuvaju nekoga od budala. To je fascinantno.

I eto to bi nekako bio moj odgovor. Sa manjim ili većim odlascima u širinu.
Još da se vratim na objašnjenje EBEL lige. U biti to je Austrijska liga sa dva Slovenska, jednim Mađarskim i odnedavna jednim našim klubom. Kvaka je u tome što prvak EBEL lige ne mora biti i prvak Austrijske lige. Hoću reći, najbolje plasirani Austrijski klub je prvak Austrije a najbolje plasirani klub EBEL lige je prvak EBEL lige. E jesam ga sad zakomplicirao :sretan:. Uglavnom, ako je KHL Medvešćak prvi, a KAC Klagenfurt drugi, Medvešćak je prvak EBEL lige, KAC je prvak Austrijske lige. Ako je KAC prvi, onda je on prvak Austrije i prvak EBEL lige. (EBEL je kratica od ErsteBank Eishockey Liga). Uff

Na kraju, nadam se da će ovo ostati i dalje sport na koji će dolaziti obitelji i mirne osobe, da će policajcu biti kao na godišnjem kada mora „čuvati“ ovakvu sportsku priredbu i da neće budale kojima je samo do tuče nanjušiti ovo i raz*ebati sve ovo do sada postignuto.

ZIG-ZAG …. MEDVEŠČAK!!!!!!!!!!!!!!!