S Lastova smo se uputili na Korčulu, kao što sam već naveo u ranijem postu sa 6 sati zakašnjena jer nam je pobjegao prijepodnevni trajekt. Glavni nedostatak (a možda i nije) je što nedjeljom poslijepodne od Vele Luke, gdje dolazi trajekt, pa prema Blatu i Korčuli ne vozi gradski autobus. Cijena – sitnica. 50kn po osobi za 50km putovanja. Taksist (valjda se zove Duje) nam je svesrdno htio pomoći za samo 400kn na nas četvero + prtljaga. Novci su se osjećali sigurno u našim novčanicima pa smo odlučili naći neki drugi prijevoz. Krenuli smo putem Korčule pješke (nemaš gdje fulat, samo ravno sljedećih 50km) i pokušavali stopati. Kad smo uzeli odmor nakon 15min hoda :sretan: pored Keruma, jedna od cura je uspjela zaustaviti mog Slavonca, koji je bio s kombijem. Nudio je prijevoz za 150kn u zadnjem dijelu kombija, ali ako bi smo ga htjeli sačekati do ponoći (sad je oko 20 sati u priči) onda će nas odvesti za 100kn jer on radi dolje u Veloj Luci do ponoći. Stari moj, nema problema. Vidjet ćemo malo Vele Luke, pokušati naći tetu J. Zlo (za neupućene Jasna Zlokić) ili se intimno družiti sa Meri Cetinić. Zadnje dvoje nije pošlo za rukom al smo vidjeli Vele Luke.

Continue reading

Ovo je prva godina kada nisam znao gdje, kada i kako ću ići na more. Na jednom spontanom druženju sam dobio poziv na Lastovo, uz informacije kako i zašto tamo. U Lastovu se svake godine, već 9 godina zaredom održava priredba “Lastovo – otok glazbe”, posjetitelji vole reći Hrvatski Woodstock. Ne boravi se u apartmanima ili hotelima, već u šatoru i vreći za spavanje. Kako nikad nisam proveo tako ljetovanje odlučio sam se da je i tome došao red.

Do Lastova se dolazi trajektom koji kreće iz Splita i vozi oko 5 sati (možete i avionom ako znate iskakati sa padobranom :sretan:). Jedino otočko pristanište za trajekte je mjesto Ubli. Od Ublija vozi lokalni autobus nekih 10km do samog mjesta Lastovo, gdje se i održava priredba. Po dolasku do Lastova, nastavili smo put nekih 20ak minuta pješice do maslinika u kojem su smješteni šatori, u uvali Sv. Mihovil. Pri smještanju i kratkom kupanju, valjalo se uputiti natrag u Lastovo, gdje se održava priredba.
Sama priredba je počela dan ranije, ali tako nekako je ispao dogovor da dođemo dan kasnije. Priredba se inače održava na ljetnoj Bašti, tik do lastovske osnovne škole i crkve Sv. Damjana i Kuzme.
Prvu večer našeg dolaska, naznačena kao etno dan, svirao je slovenački band Kontrabant. Sami prozvani KUD Kontrabant, sviraju etno-rock, koji mi se, moram priznati, jako svidio. Sljedeći dan (rock dan), uz upoznavanje samog mjesta, cjelodnevnog kupanja i sunčanja, na red su došli bendovi Stampedo i Skarbone. Zadnji dan, kao šećer na kraju, svirali su Mazguni i Hladno Pivo.
Continue reading

Jučer sam imao priliku vidjeti prvi put Ljubljanu. Drug Schokac je tražio nekoga da gluvari s njim dok mu cimerice manično pljačkaju H&M. Prolazio sam po Ljubljanskom ringu ali nisam nikad bio u samoj Ljubljani pa je to bio jedan razlog više zašto ići. Dok su cure koje su bile s nama išle u šoping, mene je više zanimala sama Ljubljana. Iako mali grad, ima se dosta toga za vidjeti.

Parkirali smo manje više u strogom centru i krenuli prema središtu Ljubljane. To je jedan veliki trg smješten uz rijeku Ljubljanicu[1] (odakle joj ime samo :rofl:). Na trgu se nalazi Franjevačka crkva i samostan[2], spomenik Francu Prešerenu[3] (poznati Slovenski književnik poznat po sonetnom vijencu napisanom Juliji Primicovoj). Uz sam trg je odljev Ljubljanskog središta[4] koje privlači puno turista i okupljalište je Slovencima, baš kao što je Zagrebu sat na Jelačić trgu.
Nastavili smo obilazak uz rijeku i prešli Slovensku cestu.
Continue reading

… nein … das sind Östereichise Tränen 🙂

Zadnju subotu u mjesecu maju (po naški svibnju) sam prisustvovao vjenačnju dvoje ljudi koje znam duže vremena, a s nama dijele adresu blog.hr. To su Kaacha i Mr. Bob Fly.

Sama ceremonija prije vjenčanja, tokom vjenčanja i završi čin slavlja u sali su bili više nego odlični. Bili su “baš odlični”, kako bi mi to rekli :sretan:. Drugari mladoženje su dobili po neki zadatak tokom vjenčanja. Drug Čupavi Metalac je zajedno sa Jimbom služio za zastrašivanje protivnika, izlijevanje rakije u grlo, te čuvanje mlade (ne nužno tim redom). Drug Mali Poljak je svoju funkciju pronašao u mlataranju barjakom po zraku, ljudima i upravo vjenčanima. Moj najbolji drug-čovek-katolik je dobio najteži zadatak pa je bio Kum. Ja sam bio onaj neslužbeni fotograf koji je morao slikati ovako nekakve zajebancije i neformalne stvari koje profesionalni i plaćeni fotograf ne slika.
Ja sam se primio tog posla pa sam letao po svim mjestima i vidio i čuo sitnice koje su možda bile tada nespretne, smiješne, možda malo neumjesne, ali su samo doprinjeli cijeloj večeri da ostane u sjećanju još dugo, dugo vremena.
Continue reading

Zapravo … more je došlo slavoncu … za Tjelovo 🙂

Hobotnica i krumpir … svima u slast :njami:

Pjesma za ugođaj: Zabranjeno pušenje – Na straži pored Prizrena

Nedjelja je, rano prijepodne. Na autobusnom kolodvoru u Zadru se dogovara gdje ćemo ići na kupanje – Borik ili Punta Bajlo. Punta Bajlo je bio odabir. Nakon kupanja krećemo kući autocestom. HAK-ova služba informiranja javlja da je kolona pred Sv. Rokom 11 km. Silazimo sa autoceste i nastavljamo put starom cestom pokraj Obrovca pa ćemo na Udbini izaći na autocestu. Ali sad javljaju da je kolona pred Malom Kapelom 3 km i povećava se. Odlučujemo nastaviti starom cestom do Karlovca. Od Plitvičih jezera prema Karlovcu svako malo zastoji i gužve. Iznervirani skrećemo prema Gvozdu pa na Lasinju i preko Remetinca ulazimo u Zagreb. Zadnje pivo i pokoju pitu prije rastanka jedemo u piteriji Tomislav na Selskoj.

Hlaaaaaaaaaaaaaadno
Continue reading

Treći dan smo se zaletili do Trogira. Usput smo stali u Skradin i posjetili Nacionalni Park Krka. Ulaznica košta 65 kn ali se isplati definitivno.
U Trogiru smo htjeli nešto i pojesti ali je sve bilo skupo. No riješili smo taj problem, vidjet će te na slikama :sretan:

Pogled na vijadukt autoceste, iznad Skradina
Continue reading

Drugi dan produženog vikenda smo obišli stari grad, vidjeli Pozdrav suncu po danu kako izgleda i nakon odmora odlučili provozati do Vranskog jezera. Odlučili smo se prići jezeru sa druge strane, iz unutrašnjosti, i doći do vidikovca s kojeg puca pogled na Pirovac, Vodice i otok Murter. Po lijepom danu se čak vidi i otok Vis sa vidikovca, ali se ovaj put nije vidio. Na kraju smo pojeli i popili u Pakoštanama.

Cijeli ovaj kraj je kao ostao u ratu. Na svim stranama jumbo plakati Gotovine, zastave su sa ustaškom šahovnicom, znakova “U” i “NDH” na svakom koraku, pretežito srpska sela uništena

Vječne iskopine kraj trga 5 bunara
Continue reading

Ovaj prvi maj mi nije protekao kao ostali. Nije bilo kupovanja cuge, mesa, pacanja mesa i slično. Nije bilo roštiljanja, jedenja, pijenja. Nije bilo ništa tome slično. Ove godine sam prvi maj proveo u autu, na putu Zagreb – Plitvička jezera – Zadar.
Malo autocestom do Karlovca, pa zatim na staru cestu preko Plitvičkih jezera i onda kod Udbina ponovo na autocestu do izlaza Zadar 2 odakle je napravljena brza cesta do Zadra, popularno zvana Kalmetina.

Evo neke od slika sa 1. maja

Jezero Kozjak, sa brodicama koje prevoze turiste s jednu stranu na drugu
Continue reading