Category: Travel

Za sve kopnenaše koji ne idu skoro na more dobro dođe neka rijeka, riječica ili jezerce za ohladiti se na ovim nesnosnim temperaturama.

Tako sam ja sa društvom prije 2-3 tjedna otišao na roštilj uz riječicu Breganu, udaljeno nekih 40km od centra Zagreba. Bregana dijeli Hrvatsku od Slovenije, odnosno od EU, te po njenoj sredini prolazi katastarska granica.
Znači, krenete autocestom prema Sloveniji, prema graničnom prelazu Bregana, siđete na zadnjem izlazu Bobovica, i onda pratite cestu do lokalnog graničnog prelaza Bregana (ne znam da li se isto tako zove, mislim da bi trebalo imati drugačije ime zbog štambilja) i kad već dođete do carine, imate cestu ulijevo prema Žumberačkoj gori. Tamo nakon nekih 10km dolazite do proširenja koje je stvoreno za roštiljanje.
Continue reading

Jasenovac i Gradiška stara ide ona okrutna fašistička pjesma … ali dobro je da se ne nabrajaju i ostala mjesta gdje su bili logori jer bi tim pjesma bila još gora.

Na području između Jasenovca i Stare gradiške je bio splet logora, masovnih grobnica i sezonskih poljoprivrednih sela gdje se mučki iskorištavalo i ubijalo neistomišljenike: Srbe, Cigane, Židovre, Partizane, … i njihove pomagače.
Continue reading

Osim što volim otići svako malo negdje … volim se tamo i osvježiti. S ‘ladnim pivom, da se utaži žeđ jelte. Pa tako sam probao dosta dosta piva i padni me prije nešto više od godinu dana pa daj da ja slikam ta razna piva. Ne samo različita piva, nego ono, da slikam ambalaže. E sad … zašto ambalaže. Pa evo recimo, da li se sjećate kako su prije izgledale boce ovih domaćih piva? One popularne “zidarke”. I bili vi ljubitelj/konzument/nešto_treće tog i tog piva, moj osobni dojam je da se sjetite te boce … i onda misli nekako počnu lutati po povijesti u stilu “gdje sam ja to vidio”, “joj sjećam se tih vremena” i raznih drugih. Tako nekako sam i ja razmišljao kad sam došao na ovu ideju. Nije da ću slikati piva eto zato da imam slike boca piva … mož’ mislit … nego čisto onako za 20 godina kad uzmem Ožujsko u ruke, da imam sliku kako je izgledalo 2010. godine recimo.
Continue reading

I opet sam bio u Beču. Napisao sam u postu da ću ići opet i obistinilo se :). Sve sam sa sestrom planirao kad ćemo opet tamo kad nam uleti njena frendica da nju vozi njen dečko u Beč (isto ide na razmjenu studenata kao moja sestra) i da li bi htjeli mi ići s njima da im pokažemo kako zaobići autoceste u Sloveniji i da joj pokažemo di šta treba po Beču (barem ove birokratske stvari koje moraš odmah napraviti) a i grad dok se ne snađe. Mislim da nije ni rekla do kraja, mi smo si već spremali stvari za Beč, hehehehe. Ipak, radi se tu o 4 dana. Smještaj … eto prvog problema. Sve sobe u sestrinom bivšem domu su zauzete do srpnja :-(, hosteli su od 35€ po krevetu, u domu di ide sestrina frendica ne možemo dobiti sobu … i šta sad. Pa jebemu sve. Ajd seka malo se raspitaj tamo kod stare ekipe pa da vidimo nešto. I uspjeli smo dobiti jednu garsonjericu pod uvjetom da ponesemo svoje deke i da donesemo bocu kruške i karlovačkog piva. A problema :-), volim kad se vrši robno a ne novčano plaćanje. Za 130kn 3 noćenja, fino dobro. Oh Vienna here we come.
Continue reading

I tako smo u nedjelju otišli autom do tamo i … moje skromno mišljenje je da je jedino pogled od gore odličan, tropski dio O.K. a ostatak bezveze i ne vrijedi toliko novaca. Al’ svatko ima svoje stavove. Pa evo malo slika i od tamo.
Continue reading

Ako imalo pratite sport na način da pogledate sport na kraju dnevnika ili zavirite na online novine i na glavnoj stranici vidite sažetak članaka, vjerojatno ste naletjeli na sve češće spominjanje KHL Medvešćak i hokeja na ledu u Hrvata. Čemu to i kako to?

Za potpuni odgovor na to pitanje bi se malo vratio unatrag, jedno 20-30 godina. Hokej kao sport je bio jak u tadašnjoj Jugoslaviji. Jugoslavija, iako nesvrstana, držala se većinom istoka te je i hokej pokupio istočni odnosno ruski način igre. Budući je tad Europa bila jako podijeljena na istok i zapad, zapad se jako mučio u hokeju na ledu sa istočnim načinom igre. Iako Jugoslavija nije nikad dogurala do finala Kupa Europe hokeja na ledu, jako često je dolazila do pred finale. U C-skupini SP hokeja na ledu, Jugoslavija je pobijedila dva puta, između Austrije, Švicarske, Italije, Norveške, Danske … danas nam je nacionalna hokejaška momčad u diviziji 1 gdje je zadnjih 3 godine. Iznad divizije 1 je samo elitna divizija u kojoj će te uvijek naći Rusiju, Kanadu, SAD, Češku, od nedavno i Austriju.

Continue reading

Kad bi tražio korijene ovog posta, onda bi se trebao vratiti jedno 4-5 godina u rikvertz. Putujući autocestom prema Rijeci, negdje iza Karlovca, netko je u autu povikao vidi dvorac na brdu. I vidi vraga, stvarno je bio. Kad se prođe tunel Sv. Marko (mali tunel) na nekoliko sekundi se vidi neki dvorac, pa malo brda, pa ga se opet vidi i onda ga se više ne vidi (najednostavnije opisano :sretan:). I onda me počeo interesirati taj dvorac, ali nigdje ni riječi o njemu. A i nisam se nešto previše trudio ga naći.

Onda sam prošle godine, lutajući po blogosferi, naišao na post baš o tom dvorcu, koji također objašnjava ovo o sekundama, brdima i tunelima, baš kao i ja. Tako sam počeo vrbovati frendove da ajmo tamo, da guzica vidi puta i tako, nabavio topo-kartu kako doći do tamo i usput u traženju po širokom Internetu, naiđem i na dvorac na sjeverozapadnom dijelu Karlovca.
Pa eto kako sam već bio u tom Karlovcu, red je bio vidjeti i taj dvorac, utvrđeni grad – Dubovac.
Dubovac je od kaštela u 15. stoljeću, postao pravi dvorac. Tu su stolovali razni plemići – Sudari, Zrinski, Frankopani, Šubići, … Danas je dvorac obnovljen, ali nekako mi se čini da nema nikakvog marketinga i/ili promocije tog dvorca, tako da jako malo ljudi zna za njega. U njemu je smješten kafić za koji dečko koji tamo radi kaže da će se zatvoriti skoro jer nema prometa. Iako su cijene pića jeftinija nego što je to u gradu, zasigurno (što me pomalo čudi), rijetko tko dolazi tamo. I tako umjesto da grad ili županija vrati novac koji je utukla u obnovu tako što će tamo organizirati ovdje-napisati-bilo-što, uzima sitni novac od vlasnika kafića, koji opet propada zato što nije razvikan.
Ali nije samo taj dvorac prepušten samo onima koji znaju za njega. Koliko vas zna za dvorac u Novigradu na Dobri (to je onaj iz početka posta), ili stari grad u Ozlju. 1,2 … evo tri ruke vidim dignute :sretan:. A svi su u Karlovačkoj županiji. Pa što županija ne napravi nešto da zarađuje na tom povijesnom i kulturnom blagu. Mislim da svi znamo zašto, al’ nećemo sad o politici. Prelijep je dan za to.

Continue reading

Da vas odmah podijelim u dvije grupe:
1. Kopnena Hrvatska ili Austro-Ugarska
2. Primorska i Gorska Hrvatska ili Italija

Prva grupa je sigurno (ma gotovo sto posto) jednom išla na more prema Istri, Rijeci, Splitu, Dubrovniku ili nekom od mjesta između na “najboljem moru na svijetu”, prošli ste kroz grad …..

Druga grupa je sigurno jednom u životu išla posjetiti prijatelje u Austro-Ugarskoj ili bar vidjeti glavni grad i kipa bana Jelačića koji je pokazao Mađarima šta znači petljati se s nama. Doduše sad on i njegov konj im pokazuju guzicu (što se isto može protumačiti kao ‘eto vam ga na’) ali u originalu je pokazivao mačem prema Mađar selu pa su se gospari iz glavnog grada pobunili da moraju gledati konjsku guzicu.

Pobježe mi tema.

Daaaaaaa, vi Italijani ste isto morali proći kroz grad ……

Ma bravo, divni ste mi. O Karlovcu je riječ. Gradu na četiri rijeke – Dobra, Kupa, Korana, Mrežnica (a samo Kupa i Korana protiču kroz krad). To je jedan turistički mit osmišljen kako bi se uzimala lova od strankinja i njihovih muževa koji sve to plaćaju. Isto kao da je Marco Polo rođen na Korčuli, da se britanska Kraljevska garda nikad ne smije ili da su Gurke najbolji vojnici (a svi znamo da su to Jedii pod utjecaj fine slavonske šljiiiiive).

Zatim šta dalje znate o ovom gradu. Pa da su tu išle one stare ceste Karolina, Jozefina, Lujzijana(, Klementina, Anđelina, Marijana), Dalmatina, onda ova najnovija od ministra, kodnog imena Vukelina.

Continue reading

Ne tako daleko od Zagreba, kojih 50ak km, smješten je Muzej Domovinskog rata.
Kad dolazite iz smjera Zagreb autocestom, siđete na čvoru Karlovac i pratite putokaze Split, Plitvička jezera. Kada završi četverotračna prometnica kroz Karlovac i ‘spustite’ se na dvotračnu D1, prijeđete most na Mrežnici, zatim na Korani i odmah nakon koranskog mosta imate s desne strane skretanje na zemljano parkiralište tog muzeja.
Continue reading

Joj, ljeto. Opet došlo. Opet će i proći. Vrućina, znoj, puno tekućine, povampireni hormoni za morem i strankinjama koje se praskaju pravo tamo negdje u Zaostrogu kampu i/ili vječna želja da samo sa kopljem i umijećem plivanja uloviš ribu u moru kao što je onomad to napravio Robinson Crusoe ili Richard u Plavoj laguni, kao pravi muškarac.

Al eto, ja nisam otišao na more ove godine. Nije da je sad kraj ljeta, ali kako recesija vlada svuda, tako se recesija uvukla i u moj novčanik. Puno novaca je potrošeno kad sam glumio zapadnog europejca tamo negdje po Beču pa sad novaca ima na kapaljke. Ali opet ne dovoljno za otići malo do mora. Da ne hladim jaja po cijele dane u svom stanu, popularno zvanom hotel Hilton – Zagreb, odlučio sam malo obići Zagreb, al’ baš onako turistički. Živim tu pa već ohohoho dugo, ali nikad nisam gledao na Zagreb kao grad koji se treba obići u nekoj turističkoj turi i upoznati sa povijesti i kulturom dotičnoga grada. Pa i Slavonski Brod, odakle sam, nisam nikad gledao tako.
Ali eto, kad svi u ovo doba pišu po Facebooku, Twitteru, MSN-u, Gtalku, FBI-u, ABC-u, &#Q”#$-u statuse kako im je dobro na moru ili kako jedva čekaju sutra da idu tamo negdje gdje se može plivati u slanome (stavite se soli u kadu graaaaaaaaaaaa), ja se odlučio malo pronjuškati po belom Zabreg gradu i vidjeti šta on nudi.

Otišao sam malo do park-šume Maksimir. Kao spojit ugodno i neugodno sa korisnim, nacijepat drva sad za zimu koja dolazi (kažu bit će ledena) i/ili uzet koju patku pa ju stavit na fino pečenje (mmmmmmmmmmmmmmm :D). Malo šume i jezera, pačića i ptičica, malo spomenika, malo U2 iz daljine koji prkosi sa glasnom glazbom samo zato što ja nemam kartu i ostale stvari koje idu pod ostalo :sretan:. Ma dosta uvoda, ajmo na ono pravo 😉
Continue reading