Dok smo dogovarali putovanje u Beč, palo nam je na pamet da se zaletimo jedan dan u Bratislavu. Kako nemam još sve slike iz Beča, najprije ću Bratislavu malo opisati.
Bratislava je jedini glavni grad u Europi (možda i u svijetu) koji graniči sa dvije države, Austrijom i Mađarskom. Dok su Bratislava i Beč dva najbliža glavna grada u Europi, udaljeni svega 60ak km. Do Bratislave se iz Beča lako dođe, autocesta vodi od Beča do Bratislave, puna vjetroelektrana.

Continue reading

Evo danas su bili lokalni izbori. Svi koji imaju pravo glasa su trebali izaći i glasati za onoga koga smatraju najboljim.
Ja skoro nisam glasovao. Malo poslije ću objasniti i zašto.

Ovi izbori su donijeli drugačiji način biranja. Bira se osoba a ne stranka, kako poslije ne bi bilo muljaže. Glasam za stranku CFGU koja obećava Chuck Norrisa za gradonačelnika, a ono kasnije za gradonačelnicu postave baba Maru, tu iz obližnjeg sela.
Donijeli su i uplitanje Crkve u izbore, ali to oni već duži niz godina rade pa to i nije ništa novo. Ništa me nebi čudilo da do nekih budućih izbora osvane Hrvatska Katolička Crkvena Stranka (HKCS). Već imam nekoliko parola za njih pa bi volio da me zaposle na izradi slogana. Zasad imam samo tri: ‘Križem po antikrstima’, ‘Križem protiv kumova’ i ‘S križem smo jači’. Imali bi dobar program štednje. Kako u svakom mjestu ima barem jedna crkva, prodali bi svu imovinu (e sad ovisi da li su to lokalni, državni ili predsjednički izbori) i nastanili bi se u crkvi. Dvije muhe riješene jedim udarcem. Zaradiš, a uz to su oba posla na istom mijestu. Gatanje iz knjige na misi i vođenje mjesta i/ili države. Zatim bi mogli uvesti i prostore za nekatolike. Poput onih staklenih pušionica za pušače. Pa ti bajo moj nemoj biti katolik. Ili bi mogli nositi vrpcu oko ruke kao što su židovi nosili u Njemačkoj. Ali to bi se najprije morali konzultirati sa papom da li on tako nešto dopušta. A vjerojatno bi, ipak je papa iz Dojčlanda.
Continue reading

Hehe, naslov sam izvukao iz stare Balaševićeve pjesme ‘Tri put sam video Tita‘ , jer sam tri puta bio u Kumrovcu dosada.

Prvi dolazak u Kumrovec je bio davne neke 2002./2003. godine kad smo sa jedne rano poslijepodnevne kave iz Slavonskog Broda odlučili otići u Kumrovec ‘eto onako’. Kad smo stigli tamo bilo je oko 22 sata pa nismo mogli ništa razgledati, ali smo eto zamolili dobrog gospodina čuvara eko/etno sela da nas pusti samo da se poslikišemo kraj Augustinčićevog remek djela, kipa Maršala, i njegove rodne kuće.

Drugi dolazak u Kumrovec je obilježen mojim traženjem PBZ bankomata/poslovnice da dignem novaca i promijenim ih u eure jer sam dan poslije te 2007. godine išao za Tunis. Zašto sam po Kumrovcu tražio bankomat? Pa bio sam s bivšom u njenoj vikendici u jednom malom pitoresknom selu 20ak km od Kumrovca gdje nema ni trgovine, a gdje još i neki bankomat i ostala čuda moderne tehnologije. Tada sam drugi puta vidio kuću Maršala.

Ne kažu bezveze stari ljudi ‘treća sreća’. Vikend prije Uskrsa je bilo savršeno vrijeme za otisnut se iz Zabrega belog grada na jedan divni obilazak Zagorja koje je dobilo ime ‘Tour de Zagorje 2009’ :sretan:.
Mirnim zagorskim selima drug schokac i ja smo polako ali sigurno hitali prema Kumrovcu da napokon obiđemo eko/etno selo u Kumrovcu i da napokon vidimo kuću Maršala kako treba. BTW, isti drug je bio jedan od glavnih idejnih organizatora naše prve kumrovečke ekspedicije.
Po pristupačnoj cijeni od 20/10kn (ljudi/studenti :sretan:) ulazite u ograđeni dio sela gdje, naravno, razgledate, informirate se, slikišete i druge stvari koje su pogodne ili nepogodne, kako je kome drago.
Središnji dio sela predstavlja rodna kuća Maršala, prva zidana kuća u Kumrovcu. Osim njegove kuće, u još par okolnih kuća tematski su obrađeni poslovi s kojima su se ljudi bavili nekada, te život mladenaca i starijih ljudi.
Osim samog eko/etno sela, u blizini postoji još nekoliko spomenika koji su podignuti nakon Titove smrti, a koji odišu u duhu socijalizma.
Continue reading

Prvi dio: Povijest Zagrebačkih naselja i ulica

Da nastavim o imenima Zagrebačkih dijelova, ovaj puta s južne strane Save. Nekada davno Sava je imala drugačiji tok pa su neka imena koje ću sad spominjati zapravo kvartovi danas sa sjeverne strane.

Prostor savske nizine južno od same Save danas nosi ime Turopolje. Nekada, u starim ispravama se pisalo o Zagrebačkom polju. Turopolje, kao naziv, ne potječe od riječi Tura (divljeg goveda na ovim prostorima), već od starohrvatske riječi za ovo područje koje su zvali Tur ili Hotur.

Čiče – nekada zvano Čičan ili Čečan. Bilo je srednjovjekovno središte Turopolja. U njemu su se kao lokalni plemići održali mnogi starohrvatski rodovi. Samo mjesto imalo je status trgovišta. Njegovi stanovnici uživali su slobodu u raspolaganju imovinom. U Čičanu je postojao utvrđeni kaštel, koji je nastradao u borbama za vrijeme kralja Andrije.

Črnkovec – vlasnici zemlje na mjestu Črnkovca su je prodali nekom Črnku, prema kojem je to selo dobilo naziv. Na zemljištu tog Črnka se nalazi danas i zagrebački aerodrom.

Jakuševac – Prekosavski kraj između Zapruđa, Svete Klare i Kosnice koji je bio u posjedu lokalnih plemića Jakuša, koji su se zvali i Jakuševački. Imanje se isprva zvalo Hurčin, a kasnije je preimenovano u Jakuševac.

Mlaka – sjevernije od Gorice se prostiralo imanje Mlaka na kojem su živjeli plemići „od Mlake“. Isprava iz 1326. godine spominje Nikolu i Jurja, sinove Nikole, zatim njihove nećake Bartola i Valentina, i svi su imali plemićki naslov „od Mlake“.

Petruševac – susjedno dobro kraj Jakuševca koje je dobilo ime po Petrušu, a koji je umro bez potomaka, pa je ban Nikola to imanje poklonio Petruševu službeniku Grguru, sinu Stepanovu.
Continue reading

Svi znamo da se davne ’91-te godine počela raspadat Jugoslavija, odcijepljenjem Slovenije a zatim i Hrvatske.
Od tada su neovisnost proglasile i Makedonija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora – sve bivše repulike u SFRJ. Neovisnost je proglasilo i Kosovo koje je imalo status autonomne pokrajine unutar SFRJ.

E sad, kad postaneš nova i mlada država treba urediti granice. Kad se granice urede onda se one crtaju i u nove karte dotičnog područja i u razne zemljopise i atlase. Ponajprije u one svoje, domaće izrade, a onda ako te prizna većina država i u njihove zemljopise.
Pa onda i sveprisutni Google u svojima kartama objavi nove granice (bar nastoji).
U Google Earth-u (da, da, i u Google Maps) žutom bojom prikazuje one granice koje su dobro utvrđene, dok crvenom bojom označuje ostale vrste granica kao npr:
Maroko – Zapadna Sahara -> Maroko ne priznaje Zapadnu Saharu
Egipat – Sudan -> ne mogu se dogovoriti oko tog komada zemlje
Izrael – Sirija -> tampon zona Golanska visoravan
…
ili tek novo nastale države: Gaza, Zapadna obala ili Kosovo.
Continue reading

Pjesma za ugođaj: Azra – Suzy F. (kada vidim Beč)

Ima par mjeseci kako mi se sestra prijavila za razmjenu studenata po nekakvom europskom programu u koji je uključena i Hrvatska. Mjesto – Beč. Fakultet – Ekonomski. Iako studira financijsku matematiku kod nas u Zagrebu na PMF-MO, taj dio je smješten u Beču na Ekonomiji. Ah dobro.
Da ne bude sve lijepo, pobrinula se naša birokracija. Uključili smo se u projekt razmjene studenata, ali samo eksperimentalno. Prijaviš se na svom fakultetu, prođeš fakultetsku pa sveučilišnu komisiju i ako si zadovoljio onda se možeš razmjenjivati. Dobiješ novce od države i od grada a ostalo sve sam sređuj.

Za odabir predmeta koje će slušati joj je trebalo dobrih mjesec dana. Za svaki predmet koji je gledala morala se konzultirati sa birokracijom na PMF-MO hoće li joj prihvatiti i bodovati taj predmet po ECTS sistemu.

Tko je vidio da fakultet iz Hrvatske, zemlje čiji se jezik prakticira od Sjevernog do Sredozemnog mora, od Atlantskog oceana do Crnog mora, prihvaća ECTS bodove zemlje koja nema ni more. Pih. Dovoljno je što prihvaćamo horde uspaljenih Austrijanaca svako ljeto na našem predivnom i najljepšem moru na svijetu – ne moramo sad i njihove bodove prihvaćati.
Continue reading

Dana 05.10. se obilježava dan Hrvatskih Željeznica. Svake godine se održi prigodni domjenak u nekom od gradova diljem lijepe naše. Tako se sjećam da su za 16. godišnjicu HŽ-a slavili u Slavonskom Brodu jer je ujedno i svečano otvorena praonica vagona u tom gradu pa je to bio razlog više zašto tamo održavati slavlje. Ove godine je obilježavanje dana HŽ-a palo na grad Rijeku.

Ulazak u Rijeku
Continue reading

Naputovao se ja ovog ljeta. Napisao i koji post o putovanju. Neki i nisam napisao, jer je bilo puno toga. Al kad se toliko putuje, ostaneš gladan.
Restorani skupi, pizzerie i ostali uslužni objekti također skupi … a valja napraviti nešto kod kuće.
Imao sreću pa mi majka pomogla da napravim moj ulitmate koolinarski spešl do sada … buredžike.

Buredžici, zapravo burek zapečen sa kiselim mlijekom, nije problem napraviti ako znate praviti jufku, burek, pitu ili tome slično. Al ja nisam ništa radio od toga al eto pomogla mi majka da to napravim po prvi puta.

Fala majci puno što je sa mnom to radila pa je isprva uspjelo kako treba.

Zamjesili mi jufku (ja mješao sve to :sretan:) i podijelili …
Continue reading

Eto zadnji dan godišnjeg je završio tamo gdje je i počeo – trajektna luka Split. Imao sam vremena između katamarana i vlaka za ZG pa sam odlučio upoznati i taj grad, Spalato.

U svojih 25 godina nisam imao prilike vidjeti Split. Najbliže ST sam bio za 1. zmaj kad sam bio u Trogiru. Ovo je bio prvi put da sam u Splitu. Što je još bolje, 10 dana poslije sam opet došao u Split, ovaj put na Maidene. Ne dođem 25 godina vidjeti taj grad i onda ga dva put dođem vidjeti u 10 dana :naughty:

Obilazak je počeo sa sjeverne strane Dioklecijane, iz parka u kojem je kip Grgura Ninskog.

Continue reading